Nešto prije nego li je Ramon Mierez postigao izjednačujući gol za Osijek u Puli, na društvenim je mrežama objavljena tužna vijest da je jedan od najvećih nogometaša svih vremena Diego Armando Maradona zauvijek zaklopio oči. Naš El Toro kao da je osjećao trenutak kada će zabiti i svom nenadmašnom sunarodnjaku posvetiti ovaj pogodak na Aldo Drosini. I zaista, teško je prihvatiti činjenicu da je otišao igrački genij koji ni po čemu nije bio običan i jednostavan. Naprotiv. Ono što je on mogao i uspijevao s loptom i što je značio za momčadi u kojima je igrao suvišno je pojašnjavati svima koji su ga imali užitak gledati. Čarobnjak u kopačkama. Najkraće rečeno, nogomet u njegovoj izvedbi najčešće je bila rapsodija koja će se još jako dugo, generacijama prepričavati, pri svakom sjećanju na „Malog zelenog“.

Upisan u vječnost

Imali smo čast, kao Klub, uručiti mu naš bijelo-plavi dres s desetkom na leđima i ispisanim prezimenom koje odzvanja pri svakom izgovoru i spomenu takvog virtuoza koji se u igri dječački zabavljao, a publiku oduševljavao svojim majstorijama. Bilo je to prilikom njegova posljednjeg dolaska u Hrvatsku. I ta nama posebno draga slika je već neko vrijeme jedna od najprepoznatljivijih u Gradskom vrtu, prva koju uoči svaki gost koji nam stiže u VIP ložu. Maradona. Jedan, jedini, kojega je nemoguće kopirati i s bilo kime uspoređivati. Burnog života izvan sporta, s bremenom svojih problema, ostao je ikona. Nogomet s toliko šarma, nepredvidljivosti, svih onih čari koje bi nam Diego „servirao“ čim bi se pojavio na travnjaku. Kakav je to bio as, naprosto magične lakoće baratanja loptom, a boem…. Jedan od najvećih svih vremena, upisan u vječnost.