Lijepo je poneku navijačku priču vezati i uz sredinu koja nije naša, domicilna. Bez obzira što je kilometrima daleko od Gradskog vrta, Zagrepčanin Tomislav Kenjerić vjerni je navijač Osijeka i to još iz djetinjstva! A rođen je 1971. u hrvatskoj metropoli i dakako da me je uvodno zanimalo odakle ta ljubav prema Bijelo-plavima, tko je za nju zaslužan?

Otac mi je Slavonac iz Čađavice, on je navijač Osijeka i preko njega sam se zaljubio u naš klub. I da, navijam za NK Osijek od malena. Ajmo reći da je nekakav okidač bila utakmica s Dinamom u ljeto 1979. kada sam bio sa svojima na praznicima i tata me je prvi puta odveo na utakmicu. Pobijedili smo 1:0, a otac i ja smo sretni napustili stadion. Od tada sve intenzivno pratim kroz tisak, a u posljednje vrijeme dakako i putem društvenih mreža. Čitam i gledam izvješća, uspoređujem tko je kakvu ocjenu od igrača dobio. Kao dječak sam skupljao i sličice nogometaša. Ako mi je, popunjavajući albume, falio netko od Osječana, davao sam i više sličica zauzvrat kada bismo se mijenjali, samo da što prije ispunim stranicu na kojoj je bio NK Osijek, pričao mi je Tomo, nedavno kada smo se našli u Zagrebu.

Lukačević mu je najveća legenda

Dok govori o našem prvoligašu, kod gospodina Kenjerića se baš vidi ljubav prema svemu što je vezano uz Osijek. I traje to već desetljećima…

Moj je razred u osnovnoj školi u Zagrebu bio pomalo čudan što se tiče navijačkog opredijeljenja. Recimo, vjenčani kum mi je navijao sarajevski Željezničar jer je došao iz BiH, a većina su, dakako, bili dinamovci. No, našlo se tamo i hajdukovaca, kao i onih koji su navijali za Crvenu zvezdu i Partizan. Za razliku od svih ostalih iz razreda ja sam, eto, izabrao Osijek. Uvijek sam volio manje „razvikane“  klubove i u ostalim ligama. Tako su mi simpatije bile vezane uz Athletic Bilbao, St. Pauli i Livorno, a jedino se kultni Liverpool umiješao u to „društvo“.  

Zajedno smo se prisjetili brojnih utakmica iz klupske povijesti, kao i legendarnih osječkih igrača u brojnim generacijama.

Uvijek sam se u bivšoj Jugo-ligi nadao plasmanu u Kup UEFA. Ponekad bismo došli blizu, ali ipak nije išlo, sigurno i zbog toga što su se uvijek morali prodavati najbolji igrači. Pokojni Ivan Lukačević mi je ostao posebna i najveća legenda. Sjećam se jedne utakmice sa Zvezdom u Gradskom vrtu kada je dao fantastičan gol „škaricama“ s ruba šesnaesterca. To se ne zaboravlja. I Bjelica me je kao igrač oduševljavao time što je bio pravi „šmeker“ koji je znao uzeti loptu i zabiti gol, a bio je i lider na terenu.

Predlagao poslovođi da ga pošalje na Pampas

Većinu Osijekovih utakmica Tomislav, razumljivo, prati na malim ekranima. Tada je redovito pred TV-om, a uz sebe ima i klupske rekvizite kako bi dojam bio potpuniji.

Prije me je posao vezao za češća putovanja, pa bih si podesio, kada sam mogao, odlazak iz Zagreba s gledanjem poneke „tekme“. Naravno, ako sam bio na terenu u Slavoniji, podrazumijeva se da bih otišao u Gradski vrt. Inače, po zanimanju sam inženjer strojarstva. Ima još jedna zanimljivost. Do lipnja sam radio u firmi koja radi čelične konstrukcije na stadionu Pampas. Prije nego što sam otišao poslovođi sam rekao da me pošalju tamo na montažu, da bi mi to bila velika želja, sudjelovati barem na neki način u izgradnji buduće arene. Sigurno ću je posjetiti čim bude otvorena!

Naš je sugovornik još nešto želio naglasiti, što smatra vrlo bitnim za dugoročnu održivost na svim razinama:

Klub ima perspektivu, to nije upitno. Nadam se da nećemo zanemariti i našu nogometnu školu, uvijek volim vidjeti domaće igrače u momčadi. Slavonija je baš izvor talenata, ne smijemo ih zapostaviti. Eto, meni su sada omiljeni igrači Žaper i Pilj. Od stranaca sjajan mi je Mierez. Da je on igrao u tandemu s Marićem to bi bilo „pakleno“, naježim se i pri samoj pomisli na to.

Osijek je prekrasan!

Tomo je nastavio priču, nisam mu ni morao postavljati neka posebna pitanja. Sve se nekako nadovezivalo, a bilo je i zanimljivih anegdota…

Supruga mi je Splićanka. Kada sam došao na upoznavanje njezine rodbine bilo je ono „evo dovodi nam purgera“. I onda bi spoznali da navijam za Osijek, pa sam im nekako odmah bio simpatičniji. I ja zaista vjerujem da će naši Bijelo-plavi vrlo brzo ostvariti nešto veliko. Da, nadam se tituli prvaka Hrvatske, zašto ne već i ove godine. Osijek mi je, usput rečeno, jedan od najljepših gradova u kojima sam bio. Ima neki svoj stari štih, Tvrđa je sama po sebi posebna, kao i Drava, prekrasna Avenija i još puno toga. Nadam se da se uskoro vidimo u Gradskom vrtu, kada ponovno bude dopušten ulazak gledateljima na tribine, poručio je Zagrepčanin koji je srcem i dušom uz našu momčad.

Piše: Mario Mihić