Osijek je i prethodnih sezona ostvarivao lijepe pobjede, igrao u Europi, no nije se, kao sada, borio za titulu.

Naš Osijek sigurno vozi svojim kolosijekom. U HNL-u su iza nas 22 utakmice u kojima su Bijelo-plavi po svom učinku uz bok aktualnom prvaku i godinama dominantnom Dinamu. I u nedavnom smo maksimirskom derbiju svjedočili priličnoj izjednačenosti dvije najbolje momčadi u Hrvatskoj pri čemu su o pobjedniku odlučivale nijanse. Za naš je klub u cjelini to je svakako važan iskorak jer prethodnih sezona, unatoč mnogim lijepim pobjedama kojima smo se veselili, kao i učestalim izlascima u Europu, ipak nismo bili u situaciji da se borimo za titulu. Sada smo učinkom i dosad prikazanim bitno zaoštrili konkurenciju za sam vrh prvenstvene ljestvice, na veliko zadovoljstvo i ponos svih navijača osječkog prvoligaša.

Još jednom opravdati očekivanja

Do kraja ligaškog natjecanja ostaje još 14 kola. Računajući da su u opticaju još velika 42 boda, moramo zaključiti da se puno toga još može izdogađati. I zato su misli i koncentracija uvijek usmjereni samo prema prvom sljedećem protivniku. Idemo u Varaždin motivirani i odlučni ostvariti i 16. pobjedu te preskočiti još jednu prepreku. Naravno da će nam iznova trebati dobar nastup Bjeličinih izabranika jer smo se toliko puta već uvjerili da nema onih koji bi se predali na terenu i olako prepustili bodove favoritu. Sigurno i Varaždinci imaju neke svoje računice, uzdajući se da će i njihovi nogometaši u predstojećem dvoboju pružiti maksimum i bitno otežati planove Osječanima, priželjkujući rezultatsko iznenađenje. To je sasvim legitimno, u sportu normalno i poželjno, a na našim je dečkima da svojom kvalitetom i odlučnošću još jednom opravdaju očekivanja i ponovno nas razvesele dobrim i uspješnim nastupom.

Svaki je igrač vrlo bitan

U ovakvoj utrci za najviše domete, vrlo je bitan svaki zdrav i spreman igrač jer u datom trenutku baš svi koji su u kadru mogu biti određena prevaga. U tom kontekstu žalimo što trenutno ne možemo koristiti usluge nekih prvotimaca koje smo ove zime i angažirali da bi nas dodatno osnažili. Nije Bjelica nimalo sklon pričati o izostancima, još manje ih potencirati u medijima, ali je zaista šteta što smo silom prilika ostali bez operiranog Topčagića (leđa), a sada je upitno i koliko će nam dugo izbivati Brlek (koljeno). Znamo i to da od ranije stručni stožer ne može računati na rekovalescente Grezdu i Ndockyta, iako su ozljede, pa i one teže, sastavni dio mnogih sportskih priča. Ako na njih već ne možemo utjecati, onda se barem nadamo i očekujemo da će zdravi i vrlo motivirani Santini što prije imati mogućnost zaigrati i značajno sudjelovati u momčadskim nastojanjima da ispišemo nove, najljepše stranice klupske povijesti.