Prvo je poluvrijeme Varaždin okončao vodstvom od dva gola razlike, no potom je doslovno sve bilo u znaku Osijeka.
Kakva je to bila utakmica! Koliko nam se osjećaja pomiješalo i različitih raspoloženja promijenilo u tih gotovo stotinjak varaždinskih minuta… To su te draži nogometa, doduše ne baš poželjne za navijače slabijeg srca i tanjih živaca, no za nas je najvažnije da je sve jako dobro završilo. A nije uopće dobro počelo, naprotiv. Domaćin je u svojoj zgusnutoj obrambenoj formaciji „ugušio“ pokušaje Bijelo-plavih dok je svoje izlaske pred suparnička vrata pretvorio u golove i u prvih dvadesetak minuta došao do značajne prednosti od 2:0. Sve nas je to iznenadilo, no ipak nije obezglavilo Osječane i otupilo im oštricu za ono što je uslijedilo u drugom poluvremenu, kada već u prvom nismo vidjeli ono što smo priželjkivali od samoga početka. Varaždinci su na odmor otišli puno zadovoljniji, ali još ništa nije bilo gotovo…
Bjeličini ključni potezi s klupe
Bjelica je u nastavku promijenio i formaciju i neke igrače. I ako je sam za sebe na osnovu prvih 45 minuta zaključio da je promašio strategiju u pripremi utakmice, onda mu se dakako mora priznati da je povukao prave i učinkovite poteze za drugi dio susreta. Znao je na koji način ispraviti ono što je bilo slabo i nedorečeno, kako postati puno opasniji i konkretniji, pri čemu su ulasci Jurčevića i Santinija bili od ogromne važnosti. Prvi je stalno probijao lijevu stranu i slao točne i vrlo upotrebljive centaršuteve u domaći šesnaesterac, a drugi je radio sve ono zbog čega je i doveden u Osijek, kao veliko pojačanje u napadu. Postali su Bijelo-plavi goropadni i praktički u svakom napadu stavljali domaćina na sve veću kušnju, a kada je rezultat iz kaznenog udarca Miereza (prekršaj je bio nad Santinijem) smanjen već u 52. minuti, bio je to i vrlo važan psihološki trenutak za sve ono što je uslijedilo kasnije. Nije više bilo grča u igri, lopta nije zastajala u sredini terena, niti se olako gubila, dok je protivnik sve teže podnosio pritisak prema svojim vratima. Imao je Bohar, nakon sjajnog udarca Bočkaja kada se lopta odbila od grede, čisti „zicer“ za 2:2, no iako se tada Horkaševa mreža nije zatresla, novi je pogodak ipak nekako „visio u zraku“.
Mierez i Santini nezadrživi za domaćina
Izjednačenje smo dočekali u 68. minuti kada je Santini glavom vrhunski reagirao na idealan ubačaj Jurčevića i mat je bio neizbježan. I nekako smo bili uvjereni da tu neće biti kraj, da će Osječani stiskati papučicu gasa sve dok ne dođu do potpunog preokreta. Igralo se samo u tom razdoblju praktički stalno na polovici Varaždina i samo se čekao trenutak kada ćemo opet poskočiti od sreće i zadovoljstva. Škorić je znao da je bitno na bilo koji način loptu proslijediti prema ubojitim napadačima u šesnaestercu, za koje domaći nogometaši u drugom dijelu naprosto nisu imali protuigru. Onakav gol Miereza glavom iz 80. minute za konačnih 2:3 je njegova specijalnost jer takav trzaj čelom u gužvi, kada je okružen s više protivničkih igrača, malo tko ima i radi poput našeg Argentinca. Evo nam Ramona već na 16 ligaških zgoditaka ove sezone, najbolji je strijelac HNL-a i rijetkima oprašta pogreške na terenu. A sada je tu još i Santini, čije bi znanje i veliko iskustvo moglo biti od iznimne koristi. I bilo je, već u petak u Varaždinu.