Nikomu nije „pravo“ nakon poraza i teško će ga itko prihvatiti ravnodušno, posebice u okolnostima kada nemaš mogućnosti nadoknaditi propušteno. Znamo da je u Kupu baš tako. No, nema kukanja, nekada se mora i izgubiti, bez obzira koliko smo se svi skupa nadali da to neće biti (ni) ovaj puta. Što reći za utakmicu, a da već nije iskomentirano? U takvim ogledima najčešće odlučuju stvari kojih tijekom susreta nema baš puno, no bitno određuju tijek zbivanja na terenu. Tako je bilo i u srijedu u Gradskom vrtu. I Osijek je, dakako, mogao do pobjede, imao je svoje šanse, među njima i onu najveću, najizgledniju – jedanaesterac. I to pri rezultatu 1:1, nakon što je protivnik prvi došao u vodstvo, a Škorić brzo uspio izjednačiti. Dakle, bio je praktički idealan trenutak za preokret, međutim, nismo ga ovaj puta dočekali.

Tko zna kako bi bilo…

Naravno, tko zna kako bi sve na kraju završilo da je Mierez tada s bijele točke zabio za 2:1. Ili nešto ranije kada je isti igrač bio u još jednoj sjajnoj prigodi, ali mu je Nevistić u oba puta uskratio zadovoljstvo da možda ponovno bude čovjek odluke na terenu. Kriviti našeg daleko najboljeg strijelca bilo bi neumjesno, nakon svih onih golova koje je dosad isporučio u suparničku mrežu. A to hoće li i ubuduće izvoditi kaznene udarce, ostavljamo stručnom stožeru. Prilika je bilo i u nastavku, posebice na samom početku drugog dijela kada su Škorić i Lončar također mogli dovesti Osječane u vodstvo, ali je ostalo 1:1. Nakon toga su gosti u nekoliko navrata opasno priprijetili Ivušiću, no rezultat se nije mijenjao sve dok lopta nije pogodila Jurčevića u ruku pred našima vratima, da bi raspoloženi Murić svojim drugim zgoditkom donio Riječanima novu prednost koju više nisu ispustili. 

Pobjeda je uvijek najbolji lijek

Moglo se pretpostaviti da će Rijeka, promjenom trenera, dobiti neku novu energiju u odnosu na prethodno razdoblje u kojem su bili rezultatski neuspješni, unatoč kvaliteti koju neupitno imaju. S druge strane, Bijelo-plavi kao da su se ispucali prošlog vikenda u Varaždinu, čupajući se iz teške situacije u kojoj su se tada nalazili. Sada smo ostali na jednom golu u tih 97 minuta koliko je, sve skupa, potrajao četvrtfinalni dvoboj Kupa, no nije nam bio dovoljan makar da dočekamo produžetke ili pak „lutriju“ jedanaesteraca. Naravno da uslijed eliminacije ostaje tuga, no neće ona, niti može dugo trajati. Već u nedjelju je novi ispit u kojem nam je itekako važno namjestiti „ciljnike“ i doći do prvenstvenih bodova u predstojećem derbiju s Goricom. Pobjeda je uvijek najbolji lijek nakon svakog poraza.