Ništa nije Osječane moglo zaustaviti u Šibeniku. Ni jaka kiša, ni vjetar, a nisu se „ugasili“ ni u mraku koji je, spletom okolnosti, između dva poluvremena potrajao dugačkih pedesetak minuta, uslijed problema s reflektorima. Ni protivniku nije dopušteno više od samo jedne prigode tijekom cijele utakmice, dok je u njegovoj mreži moglo biti i više od pogotka koliko su ih Bjeličini izabranici isporučili svome domaćinu. Najuvjerljivija je ovo pobjeda naše momčadi od početka sezone, ostvarena u uvjetima koji su većim dijelom susreta bili otežani, ali nisu sputali favorita da odigra ponajbolju partiju u posljednje vrijeme.

Mat u samo dvije minute

Ovaj puta u formaciji 3-5-2 baš je sve bilo na strani Bijelo-plavih. Samo su na početku Šibenčani imali priliku nakon kornera kada je glavom pucao Schildenfeld, a sve drugo se događalo na suparničkoj polovici terena. Idealno je ponovno vrlo sigurni Lončar proigrao Kleinheislera u 13. minuti, kada je nezadrživi Mađar potvrdio da je u reprezentativnoj formi i vrlo preciznim udarcem matirao Labrovića. Mogli su to do odlaska na odmor još učiniti Mierez i Jugović, dok je Ivušić praktički bio besposlen na suprotnoj strani. Kada se spustio pljusak, trebalo je znati pametno odraditi drugo poluvrijeme, posebice jer je bilo upitno u kakvom će stanju igrači istrčati na travnjak nakon tako duge, posve neuobičajene stanke. No, već u prvim minutama nastavka dvoboja sve je bilo riješeno. Dva su kornera u razdoblju od samo stotinjak sekundi pretvorena u golove i Šibeniku nije bilo spasa. Naš Argentinac može, kad zatreba, zabiti i leđima i to mu je bila nagrada za sav uloženi trud i na ovoj utakmici. Igrao je u tandemu sa Santinijem koji se također upisao u strijelce, potvrdivši da je takvom napadaču dovoljna i jedna prigoda da bi poentirao.

Bohar prepustio da ga zabije Ante…

Sve je „štimalo“ u osječkim redovima, dominacija je bila potpuna, uz puno baš razigranih pojedinaca. Bočkaj je sudjelovao kod čak tri pogotka, ali i trkački odradio sve što je trebalo, ovaj puta na lijevoj strani. Cheberko je miran i pravovremen u reakcijama, voli krenuti naprijed s loptom i potvrđuje se kao pojačanje dok „senatori“ poput Škorića i Jugovića imponiraju odgovornošću, baš kao i Žaper koji uvijek odrađuje dobar dio posla u sredini. Silva nikako nije upitan kada je maksimalno koncentriran, a moramo pohvaliti i one koji su ušli s klupe. Bohar je imao situaciju „oči u oči“ s Labrovićem, ali je odlučio asistirati Ercegu koji je loptu samo proslijedio u prazna vrata za konačnih 0:4. I taj detalj govori koliko su Osječani kompaktni i drže jedni do drugih. Ako je netko zaslužio zgoditak, onda je to svakako Ante kojemu je VAR dosad uskratio previše radosti. Vuković i Pilj bez problema su zadržali dobar ritam, tako da smo sasvim mirno dočekali kraj susreta, zadovoljni i sretni s tri nova boda.