U svakoj utakmici nešto može krenuti po zlu, uostalom, imali su Osječani problema s ozljedama čak trojice stopera neposredno prije i tijekom same utakmice na Poljudu. No, baš je sve nakon ovog derbija ostalo u znaku naše momčadi. Iako je pobjeda izražena minimalnim rezultatom, moglo bi se zaključiti da je Osijek do nje došao suvereno jer je, naprosto, u svemu bio bolji od Hajduka. I nije to samo naše viđenje i ocjena utakmice, nego to možemo pročitati i čuti u svim komentarima i onih koji nisu navijački obojani, pa su sve mogli promatrati neutralno. Kada trener protivnika na kraju pred kamerama i mikrofonima zaključi „sada se vidjelo koliko su oni zapravo bolji“, zaista je sve jasno. O tomu nismo htjeli pisati prije samog dvoboja, no sada ćemo ustvrditi ono što je ipak bilo objektivno – osječki su nogometaši opravdali ulogu favorita. A imali su je u Splitu, uz sav respekt prema Bijelima, kao nikada ranije na ovom gostovanju.

To se nikada ranije nije dogodilo!

Ne treba smetnuti s uma da je Hajduk posljednji poraz u HNL-u doživio baš u Osijeku (2:0). Bilo je to početkom veljače, nakon čega je nanizao sedam utakmica u kojima je ostvario pet pobjeda i dva remija. Dakle, ne bi se baš moglo reći da smo „produžili njihovu agoniju“, naprotiv, puno je realnije konstatirati da su ih Bjeličini izabranici vratili korak unatrag u pokušaju ostvarenja njihovih ambicija. I doslovno limitirali na terenu. Nikada, ali baš nikada u povijesti međusobnih dvoboja ova dva kluba se nije dogodilo da Splićani nisu uspjeli uputiti niti jedan udarac u okvir naših vratiju! Igra Osijeka bila je osmišljenija, napadi cijelo vrijeme opasniji, dok je obrana, dakako uz pomoć svih ostalih, lako izlazila na kraj s domaćim napadačima. Lucidni Livaja ovaj puta nije imao prostora ni mogućnosti prezentirati ponešto iz svog neupitnog igračkog umijeća, dok je Umut primio tek poneku loptu, daleko od Ivušićevih vratiju. Baš kao i Diamantakos u drugom poluvremenu. Na suprotnoj strani, prijetili su Mierez, Bohar, Kleinheisler, Bočkaj, u završnici je „zicer“ imao i Erceg, a opasno je po Kalinića bilo i nakon prekida.

Mierez poput kobre

Presudio je jedan pogodak i to u situaciji koja nije bila među tri-četiri najizglednije šanse Osječana. Jugović je vrlo dobro ubacio s desne strane, a kada imate Miereza u kaznenom prostoru i lopta mu ide na glavu, uvijek nešto očekujete. Vušković je sigurno znao da se ne smije odvajati od Argentinca koji je poput kobre i odmah „ugriza“. Opet je na svoj prepoznatljiv način postigao pogodak, to mu je sada već 20. u ovom prvenstvu i čvrsto drži poziciju najboljeg ligaškog strijelca. Ostvarena je još jedna pobjeda, naša momčad i dalje sigurno kroči svojim putem, ne gledajući baš puno na druge i što će oni napraviti jer na to ionako ne možemo utjecati. Izvjesno je samo da ćemo u srijedu definitivno imati derbi prvenstva, ogled kojega svi iščekuju jer će u bitku za bodove jedini konkurenti za naslov prvaka. Gradski vrt će biti poprište jednog od najzanimljivijih ovogodišnjih sportskih događaja diljem Hrvatske. I unaprijed se i tomu veselimo.