Osijek je imao upečatljivu prezentaciju na svom terenu, a svi su igrači dali svoj doprinos u pobjedi od 3:0.
Kada nemaš u momčadi nijednog igrača koji nije ispunio trenerove zadaće i očekivanja, općenito, onda teško možeš ostati bez bodova. Baš je tako bilo u utorak navečer u Gradskom vrtu, u susretu koji je od prve do posljednje minute protekao u potpunoj nadmoći Bijelo-plavih. Ipak, nije sve išlo tako rezultatski glatko jer smo na otvaranje gostujuće „brave“ čekali sve do 65. minute. Prethodno je bilo puno pokušaja, udaraca izvan kaznenog prostora i unutar njega, vrlo agilni Jurčević je pogodio mjesto gdje se spajaju vratnica i greda, a spretni Žaper je postigao pogodak koji je ipak poništen nakon intervencije iz VAR sobe. I stalno je gol nekako „visio u zraku“, dok su Šibenčani samo jednom došli pred Ivušića čija je obrana iz prvog poluvremena pokazala zašto je vratar reprezentativnog kalibra.
Bohar omogućio egzekuciju Mierezu
Nismo čekali drugi dio s nekakvom strepnjom jer je Osijek toliko dominirao da je bilo samo pitanje trenutka kada će Šibenčani popustiti pod pritiskom. Idealna je prigoda bila dosuđeni jedanaesterac nakon prekršaja nad Santinijem, ali je Mierez pogodio unutarnju stranu vratnice od koje se lopta odbila na suprotnu stranu, ali ne u mrežu nego u protivničkog vratara. Strpljivo su Osječani nastavili s napadima i vodstvo smo dočekali sredinom nastavka. Neumorni Kleinheisler je fino proigrao Santinija koji majstorski prima loptu u šesnaestercu i još ljepše, neobranjivim udarcem pogađa lijevi kut za 1:0. U 73. minuti vrlo zapaženi Pilj je idealno asistirao Boharu u kaznenom prostoru, da bi ovaj, iako je i sam mogao biti strijelac, to zadovoljstvo prepustio Mierezu. Potez slovenskog reprezentativca je zavrijedio pljesak i zapravo na pravi način oslikao zajedništvo i atmosferu u osječkim redovima. Argentinac je još jednom zabio, 22. puta u ovom prvenstvu i bilo bi pravo čudo da u samom finišu sezone ostane bez titule najboljeg strijelca HNL-a.
I rekordni broj pobjeda i najbolji plasman
Svi su, dakle, imali svoju zapaženu rolu na terenu, pa i oni koji su ulazili s klupe, bez obzira na minutažu. U sudačkoj nadoknadi vremena Beljo je imao idealnu asistenciju za Gyurcsa koji je postigao svoj prvijenac u našem prvoligašu za konačnih 3:0. Bila je to ugodna nogometna večer za sve kojima su Bijelo-plavi u srcu, a osjetilo se naglašeno zadovoljstvo i kod igrača i trenera jer je ovo ipak bila pobjeda kojom je postavljen još jedan klupski rekord. Osim toga, bez obzira na to što to uopće nije bilo upitno, matematički i teoretski je osigurano drugo mjesto, dakle najbolji plasman u povijesti NK Osijek. No, odmora još uvijek nema. Prije odlaska na „godišnji“ treba još odraditi utakmice s Lokomotivom i Istrom 1961, nastojeći i u njima ostvariti maksimum.