Osijek je praktički redovito u stanju pojačati ritam u odnosu na protivnika, tako je bilo i u Kranjčevićevoj ulici.

Pao je još jedan rekord. Deseti puta u jednoj sezoni Osječani su slavili na terenu svoga protivnika, što se ni u jednoj od predhodnih godina u klupskoj prvoligaškoj povijesti nije dogodilo. Osijek je slavio protiv Lokomotive s 2:0 golovima Kleinheislera i Bohara u drugom poluvremenu ogleda u Kranjčevićevoj koji je potvrdio kako kod naših igrača i stručnog stožera nema nikakvog kalkuliranja. Imperativ nije postojao jer ulog nije bio vezan uz pomak ili pad na prvenstvenoj ljestvici, međutim, motiva uvijek ima, a najveći je voditi računa o klupskom ugledu i rejtingu. U tom smislu, još ćemo jednom naglasiti, ne zanimaju nas bilo kakve računice o tomu tko bi mogao ispasti iz Lige jer u svakoj utakmici želimo pobijediti.

Posebno opasni po oduzetoj lopti

Problema je bilo u prvih 15-ak minuta kada su Lokosi bili u naletu i preko svojih tinejdžera Kačavende i Šimića stvorili dvije izrazite prigode, ali nisu uspjeli zabiti. Bilo je to, na neki način, upozorenje Bijelo-plavima da će u nastavku susreta morati biti vrlo koncentrirani kako bi susret usmjerili u željenom pravcu. I čim su se naši redovi stabilizirali, a nismo trebali dugo čekati na to, Osijek je pokazao zbog čega nam je ova sezona ovako uspješna. Šteta je što je Žaper, tako sada ispada, nakon Ercega preuzeo ulogu nesuđenog strijelca, pa mu se drugu utakmicu zaredom poništava pogodak za vodstvo Bijelo-plavih. Nije to poljuljalo ni njega, ni suigrače, a po tko zna koji puta osječka je momčad bodove osigurala u drugom poluvremenu. Naši su dečki praktički redovito u stanju pojačati ritam u odnosu na prvi dio utakmice, često koristeći i najmanju neopreznost svojih protivnika. Posebno su Osječani opasni po oduzetoj lopti kada okomito kreću prema šesnaestercu i dolaze u zonu udarca ili kvalitetnog završnog proigravanja u mat-pozicijama.

Nova majstorija Kleinheislera

Kleinheisler je i svoj peti gol ove sezone zabio na prekrasan način i po tomu je zaista poseban. Kao i u Gradskom vrtu, ponovno je „rasparao“ mrežu iznad našeg bivšeg vratara K. Santinija i samo je potvrdio kakav je igrač kada je potpuno spreman i motiviran. Prilika je za pohvaliti i njegovog sunarodnjaka Gyurcsa koji je, kao i protiv Šibenika, dobro reagirao ulaskom s klupe. Iskazao se u subotu lijepim proigravanjima, a svoju je minutažu pogotkom konkretizirao Bohar i to glavom, na Laszlov idealan ubačaj. Ne smijemo zaboraviti da je Ivušić spašavao kada je trebalo, dokazavši po tko zna koji puta da je klasa među hrvatskim vratarima u koju se uvijek možemo pouzdati. Što se, pak, tiče promišljanja i o bliskoj budućnosti, važna je spoznaja da je mladi Barišić pokazao da se na njega s pravom i može i treba računati. Ulaskom u igru je u tandemu s Gutierijem dobro i mirno odradio svoju zadaću, što je također plus u ovom, uspješno odrađenom dvoboju.