Kako je to najkraće sažeo naš kormilar Nenad Bjelica bila je to jedna sjajna sezona! Nakon dugo, dugo vremena Bijelo-plavi su se odvažno i konkurentno upustili u borbu za naslov prvaka što smo ranije doživjeli samo u dva navrata. Prvi puta u natjecateljskoj 1994/95, a potom u onoj europski prepoznatljivoj 2000/01 kada je Osijek također imao ambicije, pa i šanse za osvajanje titule. U oba slučaja završili smo na trećem mjestu, da bismo sada dosegnuli najbolji plasman u povijesti prvoligaša s Drave. I nije isključivo to razlog i povod našem velikom zadovoljstvu, nego i činjenica da su Osječani tijekom proteklih mjeseci rušili i postavljali brojne klupske rekorde, a pobrinuli su se i za neka vrlo vrijedna individualna postignuća.

Nizali rekorde, uz najistaknutije pojedince

Osvojen je najveći broj bodova (77), imali smo i najviše ostvarenih pobjeda (23), dečki su zabilježili rekordan niz uzastopnih domaćih slavlja (10), rekordni smo bili i kada je riječ o punom plijenu u gostima (10), naša je momčad primila najmanje pogodaka u jednoj natjecateljskoj godini (25), a ne samo ove sezone… I to nije sve. Imamo najboljeg igrača HNL-a, dobitnika „Žute majice“ Sportskih novosti, Ramona Miereza, prvi puta još od 1995. kada se za nju izborio Robert Špehar. Naš je Argentinac i najbolji strijelac (22 pogotka), potvrdivši i time svoj najkonkretniji učinak u karijeri. Treći je to puta da smo imali prvog „topnika“ Lige, nakon Špeharova dvostrukog trijumfa (1994/94 i 2003/04). Ivica Ivušić je vratar s najviše „čistih mreža“ (20 puta u 36 utakmica) i jedini protagonist u državnom prvenstvu baš sa svim odrađenim minutama na terenu dok je Petar Bočkaj na vrhu ljestvice asistenata (11 dodavanja za gol). Nije to baš jednostavno, sve skupa, i nabrojati… a kamoli ostvariti.

Uzlet za još veća dostignuća

Bilo je to, dakle, po svemu uspješno desetomjesečno razdoblje. Stoga je razumljivo zadovoljstvo svih onih protagonista na terenu i uz njega koji su se potrudili kako bi protekla sezona, iz naše perspektive, dobila vrlo visoku ocjenu. Gledajući ono što očekujemo i čemu se nadamo u bliskoj budućnosti, moglo bi se reći da je Osijek iskazao ozbiljnu ambiciju napasti i titulu prvaka Hrvatske jer je definitivno i u tom pogledu postao konkurentan. Vjerujemo da je ovo bio pravi uzlet za nadolazeće razdoblje u kojem će Bjelica i igrači koje će imati na raspolaganju još jače i odlučnije krenuti po trofej kojega sanjaju generacije navijača Bijelo-plavih.