Nema ljepšega na startu svake nove sezone ostvariti uvjerljiv trijumf. Bez primljenog gola, a uz tri postignuta. Stoga je logično da i dan poslije utakmice sa Šibenikom u Gradskom vrtu vlada potpuno zadovoljstvo. Osijek je žestoko krenuo i time jasno odaslao s terena poruku o svojim planovima i ambicijama. Dakako da je tek početak i da ćemo se suzdržati od bilo kakvih konkretnijih najava, no prvi korak je učinjen i sigurno će dodatno učvrstiti ionako nagomilano samopouzdanje. I navijači su imali što vidjeti, pa smo često čuli i pljesak s tribina koje napokon nisu zjapile sasvim prazne kao što je to (prisilno) bio slučaj proteklih mjeseci.

Propuštene prilike iz prvog poluvremena

Iako to krajnji ishod možda sugerira, posebno onima koji nisu gledali premijeru, Osječani su imali dosta tešku zadaću. Nije protivnik uopće bio loš i trebalo je uložiti dosta truda i energije da bi ga se pobijedilo. Imali smo u prvom poluvremenu više prilika koje su mogle završiti pogotkom, ali Bohar, u dva navrata Pilj te Žaper i Gržan nisu pronašli put do mreže dok je Jugovićev udarac glavom zaustavila greda. U drugih 50-ak minuta igre rezultat se također mogao promijeniti u više navrata. Činjenica je da su i Šibenčani preko Jurića mogli doći u vodstvo, međutim, gostujući centarfor nije uspio doći do pogotka jer mu se u toj nakani ispriječio ponovno nesavladivi Ivušić. Kojih tridesetak sekundi kasnije zabila je naša momčad koja ima Miereza, a njemu je i djelić sekunde dovoljan za egzekuciju.  Opet je efektno zabio glavom i to nakon dobrog ubačaja Miloša s desnog krila. Zapravo bi malo napadača moglo tako reagirati kao osječki Argentinac, no navikli smo već na njegove golove iz svih (ne)mogućih situacija.

Navijačima posebne čestitke

Nakon Ramonova pogotka bilo je nekoliko polušansi na obje strane, da bi najbolju u samome finišu propustio Gržan kada mu je Mierez „servirao“ loptu za miran udarac, međutim, pucao je Zadranin baš po sredini vratiju gdje je bio i vratar Rogić. Iako nije bio strijelac, Šime se svidio u svom prvom nastupu za Osijek prvenstveno angažmanom i brzinom koja mu je svakako najjače oružje. Realizacija je ovaj puta izostala, no nadamo se kako će biti učinkovitiji u sljedećim nastupima. Sasvim konkretan je bio Bohar, čija je uloga na terenu za Bijelo-plave itekako bitna. On je uvijek spreman odigrati nešto izvan „kalupa“, bio je miran u 90. minuti kada mu se ukazala još jedna lijepa prilika, a nije propustio realizirati ni jedanaesterac u sudačkoj nadoknadi. Na kraju, a mogli smo to staviti i na sami početak, posebne čestitke zaslužuju – navijači. Bilo ih je po ružnom vremenu, i uz poseban protokol ulaska na tribine, dosta manje nego li smo naviknuli, ali su uporno i zdušno bodrili osječku momčad. Nisu posustajali ni kada se nebo doslovno otvorilo, pa je i tijekom pljuska odjekivala pjesma s Istoka. Klub im je zahvalan na takvoj podršci, koja će sigurno biti još i značajnija u nadolazećim utakmicama.