Dosta je bilo sputanosti kod Bijelo-plavih na startu nove europske priče, ali se ni protivniku nije puno toga dopustilo.

Europske utakmice, ipak, nisu poput onih u ligaškom natjecanju, kada dolaze kao „jedna u nizu“ jer je prvenstvo dugačko, pa se i poneki rezultatski podbačaj može nadoknaditi. U Europi je to malo drugačije, znaš da odluka pada u dva ogleda i uvuče se to i u psihu igrača. Baš se taj grč osjetio kod Osječana u Szczecinu i teško su ga se psihološki oslobađali, posebno u prvom poluvremenu ogleda s Pogonom. Bez obzira na sada već kontinuirano nadmetanje s klubovima u europskoj konkurenciji, Bijelo-plavi nisu i ne mogu biti nekakvi rutineri u takvim susretima, posebno kada je s druge strane protivnik koji nije ni bezazlen, još manje naivan ili nedorastao svojom kvalitetom. Ipak treba znati i vrednovati činjenicu da se nije igralo protiv nekih amatera s Malte, Andore ili San Marina, da je Pogon puno ozbiljniji od nekih takmaca koje smo mogli dobiti u ovoj fazi natjecanja. Dakako da nije ni bauk, niti ćemo ga precijeniti, ali da bi ga se nadigralo i pobijedilo treba biti na višoj razini u odnosu na prikazano na stadionu Florian Krygier.

Nisu ni Poljaci previše riskirali

Nekako se od početka, nakon Mierezove šanse u samome otvaranju, osjetilo da naši dečki nisu u pravom ritmu. Dosta se griješilo u predaji lopte, nije bilo tečnosti u igri, pa su akcije bile sporije što je sigurno pogodovalo domaćinu. Doduše, nisu ni Poljaci previše riskirali. Iako u Ekstraklasi znaju vrlo agresivno pritisnuti suparnike, ovaj puta se nigdje nisu zalijetali nego su i oni čekali da im se otvori prostor iz nekakve kontre ili protunapada. U takvom „pripetavanju“ između dva šesnaesterca, rijetke su bile situacije u kojima su se vratari našli na nekakvim iskušenjima. Ivušić je u prvih 45 minuta morao tek jednom intervenirati, a Stipica na drugoj strani nije dočekao pravu prijetnju. U nastavku je bilo sve skupa malo sadržajnije, a uz određene izmjene Osijek je više dolazio u onu zonu u kojoj je htio biti i puno ranije, iz koje se može nešto konkretnije učiniti. Posebno je Hiroš unio živost svojim ulaskom s klupe i s dva je solo-prodora u domaći šesnaesterac mogao biti i čovjek odluke. Ovaj puta je izostala završnica, ali smo vidjeli da Amer ima „ono nešto“ zbog čega je i doveden ovoga ljeta.

Škorić je odigrao kapetanski

Škorić je definitivno ostavio najbolji dojam i odigrao je baš kapetanski, mirno i pravovremeno u svakom startu, odlično se postavljajući i u onim situacijama kada bi mu netko od suigrača „ispao“, pa je trebalo zatvoriti prostor i onemogućiti Zahovića, Kurzawu ili Kucharcyzka da opasnije priprijete. U završnici dvoboja Ivušić je i u svojoj drugoj intervenciji iskazao sigurnost na koju smo već naviknuti, a sigurno je da će u igri prema naprijed Bjeličini izabranici za tjedan dana u Gradskom vrtu morati biti odlučniji, agresivniji i konkretniji u odnosu na ovo što smo vidjeli u Szczecinu. Tada će imati i podršku svojih navijača, što također može odigrati važnu ulogu za prolazak u sljedeće pretkolo Konferencijske lige. Pogon je, eto, bodrilo 9000 fanova koji su stvorili pravu sportsku atmosferu na koju smo već pomalo zaboravili u domaćim okvirima. Stoga nam je želja da i na našem stadionu bude poticajan ambijent i da u takvoj atmosferi Osijek pokaže više nego u prvom ogledu i probije se u sljedeći krug ovih kvalifikacija. Ne dvojimo da će to ipak biti umnogome drugačiji scenarij od ovoga iz Poljske koji, na kraju, nije završio rezultatski neuspješno. Idemo idućeg četvrtka po pobjedu koja bi nas odvela dalje, u nastavak europskih iskušenja i stalnog dokazivanja.