Bugarska je momčad, moramo priznati, pokazala jako dobar nogomet, a Osječani će morati biti puno bolji na svom terenu.

Nije to bilo dobro ni u kojem smislu. Naprotiv, Osijek je odigrao najslabiju utakmicu u posljednje vrijeme, a protiv ovako razigranog suparnika kao što je bio CSKA poraz se u takvim okolnostima naprosto nije mogao izbjeći. Iako su Bijelo-plavi dosta dobro ušli u utakmicu, prekratko je trajalo razdoblje kvalitetnog pristupa i pritiska. Domaćin je zagospodario terenom i stvarao šanse, a Ivušić nas je u dva navrata spašavao svojim sjajnim obranama. I onda je došla 30. minuta kada se Mazikou praktički ušetao u kazneni prostor, da ga nitko nije žustrije napao, što je Kongoanac iskoristio i vrlo lijepim golom doveo bugarsku momčad u prednost. Nedugo zatim već je bilo 2:0. Ovaj puta je opasnost stigla s desne strane, ubačaj Turitsova bio je vrlo precizan, a izrazito neugodni Carey koristi loše postavljenu osječku obranu i glavom lako poentira. Imali smo sreće, pa smo koju minutu kasnije, autogolom Turitsova, smanjili na 2:1, ali nije to bio rezultat prvog poluvremena. Primili smo još jedan gol, ponovno nakon ubačaja zdesna, a zabio je neuhvatljiv Caicedo.

Topčagićev gol vratio nadu

Stalno su Osječani bili predaleko od suparničkih igrača koji su to itekako znali iskoristiti, kao i nedostatak čvrstine i agresivnosti, pa su radili konstantan pritisak prema šesnaestercu. Teško smo mogli povjerovati, a morali smo, da je Osijek bio u tako podređenom položaju i ponadali smo se boljem drugom poluvremenu. Uz neke promjene, počelo se nešto događati i pred vratima CSKA, no promjena rezultata opet je uslijedila na drugoj strani. Caicedo je ubacio u petu brzinu i sjurio se lijevom stranom s centra prema kaznenom prostoru. Žaper ga nije smio rušiti jer je imao žuti karton, pa je Ekvadorac mirno uputio prizemnu loptu na drugu vratnicu gdje je bio Yomov i bez problema zabio za 4:1. Tada su nam crne misli prostrujale glavom, a posebno kada je Mance, nakon sjajnog proigravanja Hiroša, neobjašnjivo promašio posve prazna vrata. Srećom, ubačaj Miloša je snažni Topčagić uspio pretvoriti u gol za 4:2 i tako iskoristiti pogrešnu procjenu vratara Bussatta.

Sve mora biti drugačije u Gradskom vrtu

Dojam je, dakako, ostao slab i nedorečen. Upozoravali smo da CSKA može biti itekako neugodan, a sada smo od njih vidjeli nešto sasvim drugo u odnosu na oglede s Lieapajom. Ovaj puta su, na našu nesreću, bili odlični iako se mora istaknuti kako su Bijelo-plavi baš zakazali. Nije sigurno družina trenera Mladenova nepobjediva i bez svojih mana, ali one nisu došle do izražaja i zbog spoznaje da su mnogi naši igrači bili „debelo“ ispod očekivane i dosad prezentirane razine. Ne može se, niti smije u takvim dvobojima igrati mekano, ne pokazavši ništa od onoga što se najavljivalo proteklih dana. Ostaje nam nejasno zašto je u glavama nastupila takva blokada, da smo svi zajedno došli do zaključka da nam je ovo bila najslabija partija ne samo od početka sezone nego i nekoliko mjeseci unatrag. Možda će dodatna analiza donijeti određena pojašnjenja, ali je sasvim jasno da će Osijek u uzvratu morati biti sasvim drugačiji nego u Sofiji da bi zadržao izgleda za prolaz u sljedeće pretkolo Konferencijske lige. Topčagićev gol nam ulijeva nadu da još ništa nije izgubljeno. Naprotiv. Svjedočili smo i puno većim preokretima u nogometu, ali tako nešto se mora isprovocirati hrabrom, muškom i odlučnom igrom, od prve do posljednje minute. Samo tako možemo računati da će ishod biti umnogome drugačiji od ovoga u Sofiji.