Rijetko su Osječani bili u situaciji da u europskim utakmicama, u kojima su bili domaćini „vijaju“ prednost svojih protivnika Bilo je to svega u dva navrata s polovičnim učinkom kada je riječ o proboju u daljnje natjecanje. Prvi puta smo tomu svjedočili u sezoni 2001/2002 kada nam je ždrijeb za suparnika u pretkolu Kupa UEFA donio latvijski Dinaburg. Prva je utakmica odigrana u Daugavpilsu i domaćin je slavio s 2:1. Strijelac je Osijek bio je M. Vuka, a naš je sastav izgledao ovako: Galinović, Kulešević, Vuica, Neretljak, Beširević, Ergović, Vinogradac (Jukić), Balatinac (Brkić), Mitu, Turković i M. Vuka (Ljubojević). U osječkom uzvratu bilo je 1:0 za Bijelo-plave golom Balatinca iz kaznenog udarca, dovoljno za prolaz. Tada su u početnoj jedanaestorici bili Mijatović i Ljubojević, dok je s klupe ušao R. Grnja. Trener je bio Vlado Bilić.

Već je bila drama protiv CSKA

Drugo takvo iskušenje imali smo baš protiv aktualnog suparnika, sofijskog CSKA. Na stadionu Balgarska Armia bilo je 1:0 za Crvene, što je bio rezultat i dvoboja odigranog tjedan dana kasnije u Gradskom vrtu. Mrežu gostiju zatresao je Majstorović, a za Osijek su u tim susretima igrali: Ivušić, Škorić, Šutalo, Majstorović, Šorša, Žaper, Pilj, Kleinheisler, Bočkaj, Marić, Mance, Jugović, Lopa, Mioč, Dugandžić i Marin. Kormilar je bio Dino Skender. Tada smo eliminirali u izvođenju jedanaesteraca, koji dakako nisu isključeni ni ovom prigodom, posebno jer više nema pravila „gol u gostima“. Dakako da bi prije toga trebalo u 90 i nešto više minuta nadoknaditi minus iz prvog ogleda (4:2), pa bi se u slučaju Osijekove prednosti od dva gola ušlo u produžetke. Doduše, mi se nadamo onom najljepšem scenariju da baš sve bude u znaku naše momčadi i da ne moramo, još jednom, strijepiti od ruleta kakav su obično „penali“.