Naši dečki nisu uspjeli, ipak je CSKA nakon sigurne pobjede u prvoj utakmici, sačuvao svoju prednost i nije poražen u Gradskom vrtu. Voljni element kod Osječana je bio primjetan od prve minute, želja za prolaskom je stalno tinjala, ali je na kraju ugašena i oprostili smo se od Europe u trećem pretkolu Konferencijske lige. Sada mnogi kažu, a svjesni su toga i Bjelica i naši igrači, da je takvom raspletu itekako „kumovao“ prethodni ogled u Sofiji kada osječke momčadi u prvom poluvremenu naprosto nije bilo na terenu. Koliko god smo vjerovali da se u Osijeku može dogoditi nešto sasvim drugo, protivnik nije nimalo naivan i znao je kako se braniti u uzvratu i izboriti plasman u play-off.

Škorić produžio nadu…

Od samoga početka Bugari (uvjetno rečeno, s obzirom na veliki broj stranaca u njihovom sastavu) su se orijentirali čuvanju prednosti iz prvog dvoboja. Teško je bilo doći do izglednih prigoda, pa je bilo za očekivati da će svaka propuštena dodatno udaljiti Bijelo-plave od željenog cilja. U prvom poluvremenu Žaper je imao situaciju iz koje smo mogli doći u vodstvo i rasplamsati izglede za prolaz, no gosti su bili ti koji su prvi zatresli mrežu. Cheberko je, nažalost, pogriješio u zoni u kojoj je to vrlo opasno, a iskusni Carey je nakon finog proigravanja Yomova iznimno preciznim udarcem matirao Ivušića za 0:1. Ipak, do odlaska na odmor Škorić je uspio izjednačiti, kada je iz gužve loptu smjestio u donji desni kut. To je našim dečkima zadržalo nadu da se u nastavku ipak može nešto značajnije napraviti, posebno jer su imali i sasvim konkretnu podršku oko 4.000 svojih navijača s tribina.

Bez golova u drugom poluvremenu

U prigodama su se našli Mance, dva puta Daku koji je ušao s klupe kao i Bohar te ponovno kapetan Škorić, međutim, Bussatto je bio prevelika prepreka na vratima CSKA. Najbolja je bila situacija u kojoj je opasno zaprijetio kosovski napadač, ali idealnu asistenciju lucidnog Hiroša nije uspio pretvoriti u 2:1. Naravno da ostaje žal nakon svega, a to se prvenstveno odnosi na onaj četvrtak iz Sofije. Da je tada Osijek na stadionu Vasil Levski bio na razini ovoga izdanja, sigurno bugarski velikan ne bi postigao četiri pogotka i relativno mirno čekao uzvrat. Sve je to sazrijevanje, koje nekada u europskim natjecanjima i nešto duže traje, posebno jer se pogreške jako skupo plaćaju. Borbenost i angažman zaslužuju pohvale, kao i spoznaja da se suparnika ostavilo samo na jednoj izrazitoj prigodi (Geferson početkom drugog dijela kada je Ivušić vrhunski sačuvao svoju mrežu). No, na drugoj strani nismo dočekali nekakav pojedinačni bljesak u osječkim redovima, unatoč iskazanom trudu, kao ni priželjkivani kiks u obrani CSKA. Ostaje nam se ponovno nadati da će iduće sezone, u ovo vrijeme, ipak biti bolje i uspješnije.