Posljednji od svih prvoligaša ove sezone Osijek je pokleknuo u jednoj prvenstvenoj utakmici HNL-a. Prije nas gubili su i Dinamo, odmah u prvom kolu, potom i Hajduk u drugom, upravo od Bijelo-plavih, Rijeka je izgubila u petoj „rundi“ baš u Gradskom vrtu, da ne nabrajamo dalje… Nema više senzacionalnih rezultata i takvih podviga u našoj Ligi i to treba prihvatiti kao realnost. Možda je samo Hrvatski dragovoljac kvalitetom, barem trenutno, ispod razine ostalih, ali zar i takav nije držao 0:0 sa Splićanima do 95. minute u Kranjčevićevoj? Uostalom, nismo ga ni mi baš lako pobijedili, bez obzira na dominaciju i sve stvorene prigode. U tom kontekstu treba gledati i na poraz Osječana od Istre 1961 koja ni u kojem slučaju nije – slaba momčad. Naprotiv. Ne, nećemo tražiti nikakav alibi u izgubljenoj utakmici, samo želimo konstatirati kako te protivnik uvijek može kazniti ako nisi pravi. A Osijek to nije bio na Aldo Drosini.

Sve će morati biti na visokoj razini

Izgubljeno se svakako može nadoknaditi, u natjecanju koje ima čak 36 kola. Stoga se odmah treba fokusirati na sljedeći izazov, a on će baš biti žestok. Trenutno i najteži mogući. U nedjelju nam stiže Dinamo, prvak koji se bori za ponovni ulazak u grupnu fazu Champions League. Opet će biti onih koji će reći i zaključiti kako Modri sada „baš i nisu nešto“, ali je činjenica da je to skup brojnih reprezentativaca i vrlo kvalitetnih individualaca. Respektirati ih moramo, no ne i precijeniti jer i Bjelica ima potencijal među igračima, dostojan borbe za najviše domaće ciljeve. Samo što to treba stalno potvrđivati. U Puli nije bilo tako i dogodilo se posrtanje. Opomena je to za svaki sljedeći nastup. Doduše, kada se igra s Dinamom, ne dvojimo da će odlučnost i agresivnost, o motivu da i ne govorimo, biti na najvišoj razini. Na to će se morati nadovezati i kvalitetna prezentacija, možda i najbolja od početka sezone da bi bodovi ostali u gradu na Dravi.

Pobjeda je uvijek najbolji lijek

Gledajući poredak na ljestvici, Osijek je i dalje među onima koji zauzimaju mjesto na vrhu. Imamo 13 bodova koliko i Hajduk, tri više od Dinama i Rijeke koji imaju utakmicu manje. Dakle, sve je i dalje – tu negdje. Vrlo izjednačeno, od samoga početka. Iz derbija smo do sada izlazili kao pobjednici. Slavili smo na Poljudu (2:1) i kod kuće s Rijekom (1:0), zašto ne bismo vjerovali da možemo dobiti i treći dvoboj s najizravnijim konkurentima? Pobjeda je uvijek najbolji lijek nakon svakog poraza, pa svi tako razmišljamo i uoči nedjeljnog ogleda. I navijači se razočaraju kada stvari na travnjaku ne izgledaju dobro, no znaju i sami da se Klub bezuvjetno voli i da jedan poraz ne može i neće to promijeniti. I jedni i drugi, igrači i navijači, na kraju će ovoga tjedna morati zapeti najviše i najbolje što mogu. Zajedničkim snagama, od prve do posljednje minute, kao i puno puta dosad.