Prvi puta smo se u trenerskoj eri Nenada Bjelice susreli s dva uzastopna poraza u HNL-u. I ne možemo poreći da je protivnik bio bolji i zaslužio pobjedu. To se posebno odnosi na prvo poluvrijeme u kojem je Dinamo previše dominirao, dobivao praktički sve dvoboje i „druge“ lopte, a i njegovi su igrači iskazali puno više odlučnosti i agresivnosti u napadačkim akcijama. Priznao je i naš kormilar po svršetku derbija da su njegovi izabranici ostali u podređenom položaju, što pripisujemo i potvrđenoj kvaliteti Modrih, njihovom neupitno najboljem ovosezonskom izdanju na domaćoj sceni, ali i spoznaji da je Osijek s druge strane bio daleko od onoga što se očekivalo.

Jalovih i (pre)skromnih 45 minuta

Nisu Bijelo-plavi ovaj puta bili spremni za „ratničku“ utakmicu, nešto ih je u tome iznenađujuće kočilo i sputavalo. Izuzev početnih minuta, kada su naznačili da bi mogli biti opasni, sve ostalo je u tih 45 minuta baš bilo jalovo i nekako bojažljivo. Dinamo je to znalački koristio i preselio igru na osječku polovicu, tako da je bilo i dosta prilika pred vratima Ivušića. Tu je nadmoć prvaka golom za vodstvo materijalizirao Jakić koji se cijelo vrijeme nudio kao velika podrška suigračima u napadu, dolazeći stalno u završnicu. Opasnost je dolazila praktički sa svih strana jer su gosti lagano stvarali igrača više u svim situacijama. Bilo je to, dakle, poluvrijeme koje nikako ne bismo poželjeli ponovno vidjeti u izdanju Bjeličinih izabranika, a sigurno ni navijači koji su ih došli podržati, ponovno po kišnom i nešto hladnijem vremenu.

Da je Pilj zabio s 11 metara…

U drugom dijelu je ipak bilo više žara i poduzetnosti u igri Osječana, pa se ubrzo i ukazala idealna prigoda za izjednačenje. Mierez se uspio izboriti za jedanaesterac kojega je želio i sam izvesti, iako mu je to prošle sezone bio prilično veliki problem. Stoga je izvođač promijenjen, loptu je na bijelu točku namjestio Pilj, koji je ušao u nastavku, ali ga je Livaković „pročitao“ i obranio njegov udarac. Tko zna, da je tada bilo 1:1, možda bismo na kraju bili puno zadovoljniji jer bi se dosta toga i u psihi vjerojatno promijenilo, ali to ionako nikada nećemo saznati. Ubrzo nakon toga, Dinamo je spretno došao do povećanja vodstva, nakon što je Franjić sustigao loptu koja je išla u gol-out, uputio je ka vratima, da bi se ona odbila prvo od Lončara koji je uklizao, a potom i od Ivušića te završila u mreži. Bilo je tada definitivno jasno da će bodovi otići iz Gradskog vrta. Sve je nakon toga ostalo na pokušajima i derbi je zasluženo pripao protivniku. Osijek će u stanci koja nas očekuje morati na „resetiranje“ i nadamo se da ćemo u idućem kolu s Lokomotivom vidjeti puno bolje izdanje, uz povratak pobjedama jer možemo i moramo bolje!