Praktički pri svakom neriješenom ishodu akteri na kraju razmišljaju kako su mogli i do preostala dva boda. Sigurno je da se to provlači i kroz misli osječkih i velikogoričkih nogometaša nakon njihova međusobnog dvoboja koji je završio rezultatom 1:1. Rekao je Bjelica da je to i najpravedniji ishod s obzirom na viđeno, a imajući u vidu sve što se događalo na terenu, najvažnije je kako pozitivan niz Bijelo-plavih nije zaustavljen na možda i najneugodnijem gostovanju za našu momčad tijekom posljednjih godina. Nadali smo se pobjedi, kući se pak vratili s bodom kojega nije bilo lako sačuvati od trenutka brojčane inferiornosti, posebno jer je trebalo s desetoricom izdržati više od pola sata.

Brzo primili gol, pa se stabilizirali

Primljeni pogodak već u 6. minuti može dosta toga poremetiti i u taktičkim zamislima, pa je Bjelica brzo reagirao i određenim promjenama u sustavu tražio bolju ravnotežu i kvalitetniju protočnost u igri svojih izabranika. Počele su se nizati prigode, pa su raspoloženom Kotarskom opasno prijetili Lončar, Brlek i Daku, iako ne možemo ne spomenuti i mat-poziciju u kojoj se našao domaći napadač Matar (zaleđe?) čiji je „zicer“ Malenica obranio.  Bilo je važno izjednačiti do odlaska na odmor što je svojom lucidnošću Osječanima donio Hiroš u sudačkoj nadoknadi, kada je petom vješto loptu poslao u mrežu. Nekako smo se ponadali da će Bijelo-plavima to u nastavku biti okidač za još konkretniji pritisak, no čudno je bilo to drugo poluvrijeme…

Pritisak uslijed brojnih kartona

Stalno se nekako provlačio pritisak da bi netko od igrača s već dobivenim žutim kartonom (Hiroš, Jurčević, Kleinheisler, Jugović, Nejašmić…) u takvom kriteriju suca Pečarića mogao „pocrveniti“ što se i dogodilo u 61. minuti kada je drugu javnu opomenu dobio Laszlo. Koji trenutak ranije nije sankcioniran očiti prekršaj nad vrlo napadački agilnom Milošu, pa je mala dekoncentracija našeg Mađara potom koštala isključenja. Ostali smo s igračem manje, ali ne i bez šanse za pobjedu. Idealnu je priliku, nakon vrhunskog proigravanja Fiolića imao Jurčević, međutim, nije uspio pogoditi okvir vratiju. Dakako da je Gorica stalno pokušavala učiniti nešto više, najčešće preko Lovrića, koji je pogodio vanjski dio vratnice i još nekoliko puta svojim neugodnim udarcima prijetio vrlo sigurnom Malenici. Bilo je nekoliko gužvi u osječkom šesnaestercu kada je trebalo imati i malo sreće, da bi sve završilo – ipak realnom podjelom bodova.