Osijek je na Rujevici pokazao stav, momčad je zaslužila pohvale za ono što je pokazala, a mogla je i slaviti.

Osijek je na Rujevici pokazao konstantu koja je prisutna već duže vrijeme. Zadržao je i produžio svoj niz nepobjedivosti koji je sada na brojci 14 što je u svakom slučaju respektabilno. I nije bio na (pre)velikim iskušenjima, analizirajući ono što smo gledali u derbiju na Rujevici. Najefikasnija, ujedno i vodeća momčad HNL-a uspjela je samo u dva navrata opasnije zaprijetiti osječkim vratima, a Malenica je tek jednom morao ozbiljnije intervenirati. To je činjenica i vrednujući ovaj ogled na taj način i u kontekstu spoznaje da su Osječani odlično zatvarali sve prilaze svome šesnaestercu – možemo i moramo biti zadovoljni. Može se govoriti da smo u napadačkom dijelu ostali nedorečeni, što i konačan rezultat, uostalom, potvrđuje, no i to je moglo biti drugačije da su Mierez i Topčagić u prvom te Fiolić, pa i Hiroš, a pogotovo Bralić u drugom poluvremenu, odnosno samome finišu bili malo smireniji i precizniji u šesnaestercu domaćina.

Pozitivan i hrabar stav

Moglo se već od početnih minuta naslutiti da će to biti, kako je na kraju izjavio Bjelica, prava šahovska partija. Osijek je s trojicom stopera, suverenim Škorićem uz Bralića i Cheberka koji su imali malo nastupa prije ovako važnog dvoboja defanzivno odradio odličan posao. Treba imati u vidu i iznimno brzu podlogu na riječkom terenu, što je dodatno intenzivirano kišom, pa je onda lakše prihvatiti i poneku naizgled prelako izgubljenu loptu u sredini ili pogrešno dodavanje kada se činilo da bi se moglo opasnije priprijetiti Labroviću. Odlučnosti, pak, nije nedostajalo, taj je stav od samoga početka bio pozitivan i hrabar, bez ikakvog ustezanja i pretjeranog respekta. Moglo bi se reći da se u taktičkom nadmudrivanju čekala neka pogreška na obje strane ili pak trenutak nečijeg posebnog nadahnuća, no ovaj puta je derbi završio bez takvog poteza, što ne znači da nije bio dobar i zanimljiv, dakako i neizvjestan.

Ni izostanci nisu poremetili ritam

Ne treba smetnuti s uma i to da je Rijeka bila kompletna, dok naš stručni stožer nije mogao računati na Lončara, Žapera, Kleinheislera, Jugovića te od ranije odsutnog reprezentativca Ivušića, a jako bi nam dobro došao i Erceg čiji povratak u momčad nestrpljivo očekujemo. Dakle, puno je to igrača koji bi mogli dati bitan doprinos Bijelo-plavima protiv svakog protivnika, pa tako i Tomićevih izabranika. Na Rujevici su Bralić i Cheberko potvrdili da mogu odigrati važnu rolu kada nešto, odnosno nekoga iz udarne postave treba adekvatno zamijeniti, a veseli nas i to što je Brlek u jakom ritmu odradio dvije teške gostujuće utakmice. Za predstojeći ogled sa Šibenikom u Gradskom vrtu, vraćaju se oni koji su Rijeku morali propustiti zbog kartona dok je za Jugovića polusezona završena, budući da ponovno ima problema s petom.