Opet smo gledali dobar, žustar i čvrst Osijek koji je znao umiriti puni Poljud i napasti Hajduk koji je prethodno slavio u gostujućim derbijima s Rijekom i Hajdukom i pomalo euforično iščekivao ovaj derbi. No, Osječani su, odnosno trener Bjelica, točno znali kako se postaviti nasuprot domaćinu. Doduše, Dambrauskas nije previše riskirao, pojačao je sredinu ispred svojih stopera i nije tu bilo juriša prema našim vratima. Svakako su Bijelo-plavi bolje ušli u utakmicu, uspjeli su se nametnuti i češće dolaziti pred suparnička vrata, dok je Malenica u prvom poluvremenu praktički ostao posve besposlen. Igralo se baš po scenariju kojega je Bjelica priželjkivao s puno prostora na polovici Hajduka, uz potpunu kontrolu protoka lopte prema Livaji, budući da se dobro zatvaralo glavnog razigravača Krovinovića.

Domaćin u prvom dijelu ostao bezopasan

I baš smo zaslužili doći u vodstvo. Kleinheisler se izborio za kazneni udarac, Bohar ga je vrlo mirno pretvorio u pogodak, ali na opće iznenađenje domaćin nije krenuo s centra. „Debelo“ nakon što su osječki nogometaši proslavili taj gol sa svojim navijačima, Jović je nakon nekih svojih konzultacija (s kime, ako VAR pritom nema svoju primjenu?) odlučio ponoviti jedanaesterac. Bohar je još jednom dobro pucao, međutim, Kalinić je odlično obranio i loptu dosta i s(p)retno odbio u gredu, pa je ostalo 0:0. Bilo je to razdoblje Osijekove dominacije i nedostajala je samo egzekucija. Nije bilo baš realno očekivati da se Splićani neće malo presložiti u drugom dijelu i da će opet ostati bez prave prijetnje. One su dolazile u dvije situacije u kojima se našao, a tko drugi nego Livaja. Jednom je pucao pokraj vratiju, a drugi puta je naciljao vratnicu.

Bez tjeskobe i straha

Nedostajali su, dakle, golovi da bi dojam bio potpun, ali sve pohvale našoj momčadi na pristupu, stavu i odlučnosti da u takvom ambijentu pokažu zbog čega su gostovanje na Poljudu iščekivali kao lider na ljestvici. Najavljivali smo da će i za Škorića i suigrače pune tribine biti samo dodatni stimulans jer je teško zakazati u htijenju i zalaganju u takvom ambijentu. Nikakve tjeskobe, a kamoli straha ni prevelikog respekta nije bilo, krenulo se i nastavilo hrabro, po bodove. Nismo se kući vratili sa sva tri, ali smo opet bili makar polovično uspješni. Nije nas na svom terenu dobio Dinamo, nije to učinila niti Rijeka, a sada ni Hajduk. I to zasigurno govori o čvrstini koju imamo, a nadamo se da će na proljeće i realizacija biti kvalitetnija jer će svaki bod jako puno značiti.