Činilo se nakon prvog poluvremena da ćemo puno lakše do pobjede, ali je domaćin u nastavku namučio našu momčad.
Nije moglo bez drame na Aldo Drosini, ali je ipak imala sretan svršetak. Sigurno nas je puno pomislilo nakon prvog poluvremena i vodstva od 2:0 da je barem pola posla obavljeno, ne sumnjajući da će Osijek uspješno završiti ovu utakmicu, ali se dosta toga poremetilo u nastavku. I sasvim zakompliciralo nakon što je domaćin uspio iskoristiti svoje šanse i izjednačiti rezultat. Tada nam jej čak u nekim situacijama prijetio i poraz, međutim, Bjeličina momčad nije psihološki pala, pa je unatoč hladnom tušu kojega je prethodno doživjela odlučno u samom finišu krenula po pobjedu. I dočekali smo je u šestoj minuti sudačke nadoknade, nakon odlične Manceove reakcije u velikoj gužvi pred vratima Puljana.
Dva gola razlike u prvom dijelu…
Nije bilo neke velike žustrine na terenu u prvom dijelu, pa ni većih uzbuđenja do prvog gola. Samo je Kleinheisler u kontri došao u pravu prigodu koju je okončao udarcem u vratnicu, a možda bi sve ispalo bolje da je pokušao proigrati Bohara ili Caktaša koji su ga pratili u toj kontri. Savršeni primjer kako akcija može biti jednostavna i učinkovita u samo tri poteza vidjeli smo u 25. minuti. Cheberko je sa svoje stoperske pozicije „rasparao“ pulsku obranu vrlo točnim proigravanjem u prostor za Miereza, da bi Argentinac u kaznenom prostoru mirno i nesebično proigrao nadolazećeg Caktaša. Potom je Mijo pokazao kakav je realizator i u svom stilu zabio pogodak za naše vodstvo. Prednost smo povećali u završnici prvog poluvremena, ubačajem Caktaša iz kornera za Fućka koji glavom prebacuje loptu na drugu vratnicu gdje je Žaper praktički natjerao Marina da postigne autogol.
… i Istrin povratak u nastavku
Imali smo, dakle, sasvim mirnu situaciju nakon 45 minuta igre, ali nikada ne možeš biti siguran što se sve može dogoditi na terenu, pa da se sve sasvim zakomplicira. Tako je i bilo na pulskom stadionu, kada su igrači ponovno izašli na teren. Beljo je i protiv svojih Osječana pokazao u kakvog je napadača izrastao. Iz drugog je pokušaja matirao inače vrlo dobrog Ivušića i vratio Istru u igru. Imali smo prigode preko Miereza i Topčagića, no Lučić je oba puta dobro intervenirao, posebno kod Ramonova udarca. Pred našim je vratima nešto više mogao učiniti Ivančić, da bi u 84. minuti iz jednog ubačaja iz kuta Galilea glavom pogodio desni kut za 2:2. Dugo se u VAR sobi gledalo je li prethodno Mahmoud napravio prekršaj u skoku nad Žaperom, ali je Osijek morao na centar. Imao je Kapitanović krasnu šansu i za potpuni rezultatski preokret, srećom pa ga je „pročitao“ Cheberko i spriječio još i veće probleme. Isti se igrač u prilici našao i u sljedećem napadu, no ni tada nije zabio. Kleinheisler nam nije svojim udarcem iz obećavajuće situacije vratio osmijeh na lice, ali je to uspjelo spretnom povratniku Manceu duboko u sudačkoj nadoknadi, nakon asistencije Žapera, tako da smo se s punim plijenom vratili kući.