Teško je prihvatiti činjenicu da si bio tako blizu, a ostao na kraju daleko, kako se to obično kaže. Naša je momčad 120 minuta tražila put do finala Kupa, ali je na kraju ipak zaustavljena, ponajviše zbog vlastitih, skupo plaćenih pogrešaka koje se jednostavno ne smiju događati na takvoj razini nogometa. Stoga velika borba na terenu nije nagrađena prolaskom u finale jer nam je ipak nedostajalo više koncentracije i jednostavnosti, prije svega pred našim vratima. Ostaje dojam da je propuštena velika prilika, protiv suparnika koji je neupitano kvalitetan i neugodan, dobro i vođen s klupe, međutim, ne i bolji, odnosno jači od Osijeka…

Svakako je utjecao i izlazak Škorića

Krenuli su Osječani s trojicom stopera od početka, nakon pola sata i vodećeg pogotka Krešića (opet smo imali loše postavljanje u defanzivnom prekidu) Bjelica je to promijenio pogurnuvši mirnog Cheberka u sredinu kako bi se pomoglo Žaperu u organizaciji igre. Imali smo tada dobar balans u igri, krenuli opasnije prema domaćim vratima što nam je donijelo i izjednačenje u završnici prvog dijela kada je Caktaš mirno „pospremio“ odličan ubačaj Leovca s lijeve strane. Stvorili smo početkom drugog poluvremena opet finu šansu, kada je Mijo još jednom opasno priprijetio. Riječani su svoje prilike imali uglavnom iz prekida kada bi zaprijetio Murić ili izravnim udarcima ili centaršutevima poput onog za Lepinjicu. No, Ivušić je oba puta vrlo dobro reagirao. Jedan od važnijih trenutaka utakmice bio je izlazak kapetana Škorića koji se ozlijedio u 75. minuti i Osijek je već nakon šezdesetak sekundi primio pogodak. Moralo se tom prilikom bolje reagirati i kada je Pavičić primio loptu u šesnaestercu i pucao, ali i nakon što je naš vratar obranio njegov udarac, a Drmić sve popratio i nesmetano u petercu zabio za 2:1.

Luda završnica i drugog dijela i produžetaka

Tada smo, naravno, krenuli na sve ili ništa, što je Rijeci omogućilo dva opasnija protunapada preko Murića i Libera, no u sudačkoj nadoknadi smo dočekali da zabiju Bijelo-plavi. Dugačku loptu Lončara odlični je Mierez usmjerio glavom prema Manceu koji se, ponovno u ulozi jockera, sjajno snašao u toj situaciji i pogodio malu mrežicu za 2:2 i veliku radost 200-injak osječkih navijača na Rujevici. Otišla je utakmica u produžetke, a mi smo ostali i bez Mancea koji se požalio na ozljedu i morao se vratiti na klupu, što je opet uvjetovalo određene ne samo kadrovske, nego i taktičke promjene. U dodatnih 30 minuta igre prvo je Abass propustio veliku priliku, a kakvu li je tek šansu imao Fućak na suprotnoj strani! Nezadrživi Mierez mu je „servirao“ idealnu loptu, naš je Riječanin bio sam ispred Labrovića, ali je nekako djelovao neodlučno, što je domaći čuvar mreže pretvorio u svoju prednost i velikom obranom spasio Rijeku.  Odluka o pobjedniku pala je u 118. minuti, kada Osječani nisu uspjeli izbaciti loptu i otkloniti opasnost, potom su se bespotrebno povlačili pred suparničkim igračem koji je ušao u šesnaesterac, što je Markulovu olakšalo završnicu i pretvorilo ga u riječkog junaka. Do kraja je Lovrić imao dobar „slobodnjak“, no Labrović nije treći puta kapitulirao…