Nismo dočekali onaj najljepši trenutak u nogometu, da se lopta zakoprca u suparničkoj mreži. Znamo što bi nam to značilo, zamišljali smo zasigurno puno puta tijekom utakmice takav scenarij, nadajući da ćemo na bilo koji način doći do tog (barem) jednog gola i pobjede, ali nije išlo. Ostalo je 0:0 iako je to zapravo čudan rezultat imajući u vidu činjenicu da je bilo puno šansi i uzbuđenja, od početka do kraja susreta. Međutim, golove nismo vidjeli niti u najizglednijim prigodama. Ostali smo bez dva važna boda, no i s jednim se priključili Dinamu, vodećem na ljestvici s boljom gol-razlikom. Kada ga već nismo preskočili, po onom najidealnijem scenariju koji nam je svima bio u mislima…

Puno uzbuđenja na obje strane

Tko zna kakav bi bio rasplet na kraju da su Lovrić i Mierez u prvih dvadesetak minuta iskoristili sjajne šanse koje su imali nakon loših ispucavanja vratara Kotarskog. Uvjetno rečeno, Osijek je tada morao povesti, ali ipak nije, kao ni u situaciji kada je Lončar neometan pucao glavom, također bez promjene rezultata. I onda je i Gorica krenula organiziranije i žustrije naprijed, pa je prvo Babec pogodio vratnicu, zatim je Atiemwen bio sam ispred Ivušića, a i Mitrovićev pokušaj čelom je bio vrlo opasan. No, imali smo (opet) iznimno raspoloženog čuvara mreže koji je u tom razdoblju dvoboja bio i najistaknutiji pojedinac na terenu. U završnici prvog dijela opet je Atiemwen inicirao opasnost pred našim vratima, no na drugoj je strani ostalo nejasno zašto sudac Čuljak (i njegov kolega Jović u VAR sobi) nije pokazao na bijelu točku kada je Keita očigledno igrao rukom koja nikako nije bila uz tijelo nakon ubačaja Kleinheislera. Zanimljivo je to usporediti sa situacijom iz 31. minute i Cheberkove ruke u našem šesnaestercu, pri čemu je glavni arbitar odmah dosudio „penal“, ali je VAR provjerom utvrđeno kako mu je prethodilo zaleđe…

Kotarski spašavao goste u nastavku

U nastavku su Osječani definitivno bili bolji i opasniji. Odličan Kleinheislerov udarac Kotarski je jedva uspio neutralizirati, potom je povratnik Nejašmić i glavom i nogom opasno priprijetio, ali nije bilo dovoljno preciznosti. U 84. minuti vidjeli smo i najveću šansu, nakon što je Lovrić snažno pucao sa 18 metara, gostujući vratar odbio loptu, ali samo do Topčagića koji ga iz blizine nije uspio svladati, pa je bio samo korner za Osijek. Sve što je uslijedilo do kraja bili su, uglavnom, ubačaji visokih lopti od naših stopera prema kaznenom prostoru, ali to nije prolazilo jer su Goričani i ovaj puta bili vrlo tvrd orah u Gradskom vrtu. Idemo dalje s vjerom da ćemo biti uspješniji u sljedećoj utakmici, na gostovanju kod Šibenika.