Još je jedna pobjeda iza Bijelo-plavih. Nije ostvarena rutinski, rijetko je koja takva, iako je neupitno Osijek po svemu zaslužio bodove koje je stavio na svoj konto. Potpuno zasluženo jer je cijelu utakmicu bio dominantniji, opasniji, u konačnici i konkretniji u odnosu na suparnika koji je i u Gradskom vrtu pokazao da ima prvoligaškog „štofa“ i da se nikome neće predati bez velike borbe. Naša je momčad s dva postignuta gola ostvarila planirano u ovome dvoboju, bilo je to dovoljno za puni plijen, a to je i najljepša čestitka osječkoj Kohorti za 34. rođendan kojega su proslavili u ogledu s Hrvatskim dragovoljcem.

Dominacija tijekom cijele utakmice

Voljeli bismo, naravno, da je postignut još poneki pogodak, tko uostalom ne bi želio da su pobjede ponekad izražene nešto uvjerljivije, posebno kada si dominantan na terenu od prve do posljednje minute. Opet, ako ćemo pričati o dojmu, ne može se reći da nije bilo dosta šansi, da se nije pokušavalo na sve načine ugroziti protivnička vrata, pa je lopta i u više navrata mogla završiti iza Šubarićevih leđa. To nitko ne može osporiti, stoga nema potrebe žaliti za nečim što nije ni izgubljeno. Osijek je bio opasan u prekidima, ne samo prilikom ubačaja iz kuta ili „skraćenih“ kornera, nego i kada bi Grgić loptu rukama vraćao u igru. Tako je postignut prvi pogodak, uz asistenciju Bralića koji je pomogao Žaperu da poentira već u 3. minuti. Mihael je još jednom pokazao kako u takvim situacijama ima izraženi osjećaj za gol i mirnoću u realizaciji. I kada su Bijelo-plavi nastavili pritiskati sa željom da što prije povećaju prednost, gol su primili iz prve gostujuće prijetnje, ubačaja iz kuta i loše defanzivne reakcije pred Ivušićevim vratima.

Šteta zbog Leovčeve ozljede

Nastavili su Osječani u istom ritmu, pa su prvo poluvrijeme ipak okončali novim vodstvom. Lovrićevi korneri su opća opasnost za suparnika, a Topčagić je svojim angažmanom i dobrom igrom zaslužio zabiti četvrti prvenstveni pogodak ove sezone. Glavom je matirao vratara HD-a i bilo nam je ipak i s psihološke strane lakše otići na odmor s rezultatskom prednošću. Mreže su mirovale u drugom dijelu, što ne znači da su se Bjeličini izabranici zadovoljili postignutim, ali im više nije uspijevalo zabiti za posve mirnu završnicu. Nisu Dragovoljci stvorili nekakve veće probleme osječkoj obrani, a na kraju nam je jedino bilo žao što se u samoj završnici ozlijedio Leovac koji je imao tri-četiri vrlo precizna ubačaja s lijevog krila, kojima je suigrače dovodio u izgledne šanse. Vrlo je aktivan bio i Lovrić, šteta je što mu nijedan od nekoliko snažnih udaraca nije završio golom, uz napomenu kako ga je pritom zaustavila i vratnica. Šteta je što Ivušić nije još jednom utakmicu završio nesavladan, međutim, to je ipak manje bitno u odnosu na tri važna boda koja su i ovom prigodom osvojena na terenu.