Naravno da smo svi zajedno očekivali puno više od naše momčadi na Rujevici. Bio je to derbi, ogled s vrlo kvalitetnim protivnikom koji je prethodno imao krizu rezultata, ali je itekako motivirano dočekao derbi s Osijekom. Nažalost, izostala je prava reakcija s naše strane, a da prethodno ništa nije ukazivalo da bi se mogao dogoditi takav dan. Nikada ranije Osječani pod Bjeličinim vodstvom nisu bili u podređenom položaju na terenu u odnosu na Rijeku, u smislu da im je protivnik stvorio toliko prigoda kao u subotu navečer. Stoga smo domaćinu na kraju čestitali na zasluženoj pobjedi, svjesni da izdanje Bijelo-plavih nije bilo ni u čemu dovoljno dobro da bi se ostvario pozitivan rezultat.

Sporni jedanaesterac sasvim „zakočio“ Bijelo-plave

Doduše, u prvih je 15-ak minuta obostrano se dolazilo u šanse, pa je zaista „sijevalo“ na obje strane. Situacije u kojima su se našli Mierez, Kleinheisler i Nejašmić bile su sasvim dobre da bi se došlo u vodstvo, ali su Osječani bili nedovoljni precizni, a jednom je i Smolčić spašavao ispred gol-linije spašavao Labrovića. I Riječani su bili vrlo opasni, pa je Drmić pogodio vratnicu, potom je pucao i glavom, a prethodno je i Vučković opasno zaprijetio Ivušiću. I onda je, u 17. minuti, dosuđen kazneni udarac iako je nakon našeg višestrukog pregledavanja snimke i dalje ostalo krajnje upitno je li Cheberko ispred Pavičića kažnjivo igrao rukom ili ga je lopta pogodila u predjelu ramena. Od tog trenutka i Murićevog gola za 1:0 puno se toga razvodnilo i olabavilo u igri Osijeka, što su vrlo agilni riječki nogometaši vješto koristili i dominirali, diktirajući tempo na terenu. Salihi je uzdrmao gredu, da bi u 36. minuti Vučkić iskoristio odlično proigravanje Drmića u šesnaestercu i bez oklijevanja neobranjivo zatresao mrežu. Dobro da poslije toga nismo još poneki puta kapitulirali jer je suparnik olako dolazio u prigode i mogao je zabiti još neki pogodak.

Mance uspio tek smanjiti rezultat

Nastavak je donio određene formacijske korekcije za koje se odlučio Bjelica, uz neke izmjene iako je bilo previše onih koji su djelovali indisponirano na travnjaku, pa je u svakom trenutku bilo puno kandidata za izlazak iz igre. U 48. minuti već je bilo 3:0 kada se u strijelce upisao izrazito neugodni Drmić i praktički riješio pitanje pobjednika. Da je i suđenje bilo vrlo dvojbeno i na štetu Bijelo-plavih pokazalo se u trenutku kada je Velkovski sasvim očito i u VAR provjeri nagazio Laszla, ali ni sudac Zebec ni njegov „korektor“ Pajač nisu smatrali da je to „penal“. Koliko god smo bili slabi i sasvim neuvjerljivi, ostaje i dojam da bi i puno boljem izdanju Osijek teško došao do bod(ov)a u ovom dvoboju, ne samo zbog spoznaje da je Rijeka pružila svoju najbolju partiju sezone… No, nećemo širiti ovu priču i tražiti ikakav alibi jer smo bili daleko od onoga što smo očekivali. Nada nam se pojavila u 65. minuti Mance smanjio rezultat na 3:1, ali više od toga nismo dočekali. Imao je Antonio još jednu pravu šansu, nije uspio vratiti utakmicu u neizvjesnost i bili smo svjesni da ćemo Kvarner napustiti tužni i razočarani. Rijeka je mogla i uvjerljivije slaviti, a kod nas je malo toga „štimalo“. Bez prave energije, žustrine i agresivnosti i s toliko onih koji su bili daleko ispod svoje uobičajene razine, poraz se nije mogao izbjeći.