Neki igrači ne moraju odigrati na stotine utakmice u nekom klubu da bi stekli status onih koje će se uvijek spominjati u kontekstu zvijezda ili legendi. Primjerice, hrvatski reprezentativac Domagoj Vida za NK Osijek ima 95 službenih nastupa, pritom je šest puta bio strijelac, a u Gradskom vrtu je, kao prvotimac, odigrao četiri sezone, u razdoblju od 2006. do 2010. Iz naših je redova transferiran u Bayer Leverkusen, da bi kasnije svoju vrlo uspješnu karijeru nastavio u zagrebačkom, potom i kijevskom Dinamu te u Bešiktašu s kojim je još uvijek pod ugovorom.

Ušao u povijest s „Vatrenima“

Zašto ga spominjemo baš ovoga petka? Želimo Domagoju čestitati 33. rođendan i poželjeti mu sve najbolje! Bio je jedan od naših najmlađih kapetana, uvijek prepoznatljiv po svojoj srčanosti i pozitivnim stavom kojega je imao i na terenu i izvan njega. Borac za svaku loptu, a po prirodi veseljak koji je s navijačima uvijek imao odličan odnos, pun međusobnog respekta. Rođen je, dakle, 29. travnja 1989. u Osijeku, a inače je iz Donjeg Miholjca u kojem već sada ima status njihovog najboljeg sportaša svih vremena. Logično, prvenstveno imajući u vidu činjenicu da je s hrvatskom reprezentacijom ušao u povijest osvojivši srebro na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji.

I otac Rudika je igrao za Osijek

Svoj je talent počeo iskazivati kao dječak nastupajući za Jedinstvo iz svog Donjeg Miholjca, da bi u Gradski vrt stigao 2003. godine. Za to je najzaslužniji bio njegov otac Rudika koji je i sam bio prvotimac Bijelo-plavih potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća. Za Domagoja se odmah vidjelo da je predodređen za ulogu lidera, a nije igrao samo na poziciji stopera, nego ga se u mlađim kategorijama koristilo na više pozicija, zapravo gdje god bi zatrebalo. Kasnije je i u prvoj momčadi Osijeka znao zaigrati kao zadnji vezni i desni bočni iako je u zadnjoj liniji uvijek najviše pružao. Debi u najboljem sastavu Osijeka dočekao je u studenome 2006. kao 17-godišnjak kada ga je Miroslav Žitnjak poslao na travnjak protiv Cibalije u Vinkovcima.

Angažman mu nikada nije bio upitan

Brzo se Vida uspio nametnuti za status standardnog prvotimca, a u najboljem sastavu se ustalio kod Ilije Lončarevića koji je posebno volio takve, kolokvijalno rečeno frajere. Nije se ustručavao podviknuti kada je to trebalo učiniti u svlačionici da bi se momčad „razdrmala“ i mobilizirala. Angažman mu nikada nije bio upitan, što su navijači oduvijek respektirali, ali nam je ipak bilo žao što se nekako, za nas prerano otisnuo u inozemstvo. No, s obzirom na sve što je nakon toga uspio ostvariti kao nogometaš i na doprinos nacionalnoj momčadi, možemo mu samo još jednom – čestitati.