Nemoguće je među onima koji su ostavili neizbrisiv trag u dugoj klupskoj povijesti ne spomenuti Branislava Iličina. Prvenstveno iz razloga što je tijekom igračke karijere nastupao samo i jedino za svoj NK Osijek u kojem je proveo čak 12 sezona! Mnogi ga sugrađani i danas zovu „Kobe“, a 30. travnja slavi svoj 74. rođendan. Teško je uopće zbrojiti sve njegove utakmice za nekadašnju Slavoniju koja je kasnije preimenovana u Osijek, budući da je praktički nemoguće pronaći sasvim precizne podatke iz vremena kada je bilo jako malo onih koji su pedantno vodili ozbiljnu statistiku. Međutim, prema njegovoj osobnoj evidenciji ukupnoje, računajući i nekad iznimno brojne prijateljske dvoboje, skupio za današnje prilike nevjerojatna 673 nastupa!

Prošao sve burne kvalifikacije

Nogomet ga je naprosto osvojio kao i mnoge druge dječake iz ondašnjeg vremena, a počeo ga je ozbiljnije igrati u pionirima Slavonije. Više puta nam je govorio kako je puno naučio od legendarnog Frane Rupnika, a za prvu je momčad debitirao u sezoni1965/66 kada je imao 17 godina. Stasavao jeuz Kadovića, Majera, Jasenicu, Čulina, Kasača, I.Rukavinu, Katića, „Švabu“ Wernera, Petovića... zatim Lončarića, Karapandžu, Đuričića i mnoge druge. Iličin je prvo bio lijevi bek, no ubrzo je završio na desnoj strani sa svojom neizostavnom „dvicom“ na dresu. Prošao je puno toga, posebno u trnovitim i uvijek neizvjesnim kvalifikacijama za ulazak u nekadašnju Prvu saveznu ligu, zajedno s Lukačevićem, Grnjom, Z. Rupnikom, Lj. Petrovićem, Dumančićem, Čordašom, Žutelijom i ostalima. Pamti ga se kao vrlo britkog braniča koji je imao brzinu i nije ga se tek tako prolazilo uz aut-liniju. Kako sam kaže, igralo se tada žestoko i „bez pardona“.

Kapetan sa stavom i temperamentom

Imao je Branislav i veliku čast biti kapetanom Osijeka, a sudjelovao je i u ponovnom ulasku u Prvu saveznu ligu 1977. nakon što su navijači na to čekali više od dva desetljeća. Ipak, nije imao priliku nastupiti u elitnom razredu bivše Jugoslavije jer je prethodno zaradio jedinu nešto težu ozljedu u karijeri, pa je morao duže pauzirati. Ispostavilo se da je to bio i kraj njegove karijere koju je gradio paralelno uz posao koji je imao. Svojim gardom, temperamentom i otvorenošću koje je nekada prelazilo i u inat ponekad baš i nije bio po volji klupskim čelnicima. No, svi su ga uvažavali, posebno suigrači i njegova se itekako slušala u svlačionici... Kasnije je kao poznati osječki gospodarstvenik umnogome pomagao Školi nogometa Bijelo-plavih. Zbog svega navedenoga, zaslužio je da mu danas poželimo sve najbolje za rođendan i što duži životni vijek!