U provjeri s novim rumunjskim prvoligašem vidjeli smo jedan pogodak i to u mreži protivnika.

Nije bilo lako Osječanima i njihovim suparnicima iz Rumunjske odraditi utakmicu i sprovesti na terenu zamisli svojih trenera, na temperaturi od 34 Celzijeva stupnja. Posebno u okolnostima kada su pripreme na vrhuncu što se tiče intenziteta rada, pa se sve skupa moralo odraziti i na izvedbu. Bilo je, naravno, dobrih stvari kao i onih koje bi ubuduće trebalo smanjiti na najmanju moguću mjeru, a zabilježena je u konačnici još jedna pobjeda. Nije to baš bilo najvažnije za stručni stožer, ali je svima draže kada je ishod ovakav, nego da je obrnuto…

Lovrić siguran s bijele točke

Jedini gol je postignut s bijele točke i u našem je slučaju nužno zamijetiti kako smo napokon skinuli i taj „maler“. Lovrić nije dopustio da priča o neiskorištenim jedanaestercima dobije još jedno poglavlje, nego je snažnim i neobranjivim udarcem matirao vratara Universitatee. Moglo je biti još golova na obje strane, ne može se reći da je nedostajalo prigoda, pa i onih izrazitih, takozvanih „zicera“, ali nije ni čudno što je nedostajalo koncentracije u završnici s obzirom na vremenske (ne)prilike u kojima se igralo. Pokušavalo se u više navrata udarcima izvan šesnaesterca, što su bila i najjednostavnija rješenja u tim situacijama, međutim, rumunjski je vratar u tri-četiri navrata pokazao da je jedna od čvršćih karika u rumunjskoj momčadi.

Ivušić i Barešić spašavali kada je trebalo

Moramo spomenuti i naše „hobotnice“ Ivušića i Barešića koji su također imali sjajne intervencije u mat-pozicijama u kojima su se našli protivnički napadači. Obojica su vrhunski intervenirala i sačuvala mrežu, a time i pobjedu Bijelo-plavih nad još jednim prvoligašem u ovom pripremnom razdoblju. Kada bismo se dotaknuli određenih propusta, svakako će se u idućim nastupima morati povesti računa da se ne ponavljaju pogreške poput onih kada se lopta olako, krivim i neforsiranim dodavanjima, prepusti suparniku na našoj polovici terena, pa se onda zadnja linija zajedno s vratarom mora „pokidati“ da bi se spriječio pogodak. No, i to možemo pripisati umoru i teškim nogama, ali je svakako upozorenje da se u onim pravim, natjecateljskim utakmicama cijelo vrijeme mora biti maksimalno odgovoran i koncentriran na travnjaku.