Iz Kazahstana smo se vratili s vrijednom pobjedom, no prolaz u daljnje natjecanje moramo potvrditi u Osijeku.

Pobjeda se u ovakvim dvobojima uvijek stavlja u prvi plan. Posebno jer je ostvarena na gostujućem terenu, a u europskim kupovima to se nikada ne podcjenjuje. Dakako da Kyzyljar nije nikakav bauk, međutim, vidjeli smo da nije ni zbrda-zdola skupljena momčad kakvu površni ljubitelji nogometa možda očekuju kada govorimo o predstavnicima takvih zemalja kao što je Kazahstan… A protiv takvih se i najmanje podcjenjivanje može pretvoriti u crni scenarij, što si Osječani nisu dopustili. Prvi puta nakon pirovoga slavlja u smiraj ljeta 2017. u St. Poeltenu nad bečkom Austrijom, naša je momčad pobijedila u gostima na međunarodnoj sceni, pa ne treba s povećalom tražiti neke slabije strane ovoga nastupa jer su ipak prevladale one dobre.

Malo sreće na samom početku

Imali smo kritičnu situaciju i osmijeh sreće u 3. minuti kada je Gurman u jednoj gužvi pred našim vratima pogodio gredu i dobro da suparnik tada nije poveo. Tražio je domaćin put do pogotka i ponekim udarcem iz daljine, no scenarij nije bio takav da Kyzyljar dođe do vodstva. Ako su se Bijelo-plavi u dvadesetak uvodnih minuta još privikavali na specifičan teren, od polovice prvog poluvremena su stvari počele izgledati bolje, iako se na odmor otišlo bez pogodaka. U manje ili više izglednim šansama našli su se Topčagić u dva navrata i Kleinheisler, ali se rezultat nije mijenjao sve do 58. minute. Tada je Jurčević, koji je zamijenio ozlijeđenog Leovca, probio lijevu stranu i odlično zavrnuo loptu u šesnaesterac gdje se još bolje snašao iskusni Topčagić i glavom matirao Lobantseva. Bilo nam je tada lakše jer je takve protivnike važno što prije „načeti“.

Prava „golčina“ Kleinheislera

Nije prošlo puno vremena, a sjajnim udarcem s 25 metara Kleinheisler je podsjetio na svoje najljepše golove u osječkom dresu. Loptu je poslao u gornji desni kut i put do pobjede je praktički bio osiguran, posebno jer je nešto ranije zbog dva žuta kartona isključen veznjak Kazahstanaca Dos Santos. Da je samo jedna neopreznost dovoljna da nastanu komplikacije na terenu vidjeli smo u 84. minuti. Nejašmić je u želji da loptu vrati Ivušiću koji je bio izvan kaznenog prostora to učinio dosta jako, po travi, a na opće iznenađenje vidjeli smo uistinu raritetan autogol, kao potvrdu priče o nepredvidivosti nogometne igre. U završnici je Mierez naciljao mrežu domaćina, no radost mu je uskratio pomoćni sudac označivši Žaperovo zaleđe ispred vratara Kyzyljara. Polovica je posla, dakle, obavljena u Nur-Sultanu, pa i koji postotak više od toga, ali još nismo u 3. pretkolu Konferencijske lige. Potvrdu očekujemo idućeg četvrtka na svom stadionu, vjerujući u naše dečke i veliku navijačku potporu koja zasigurno neće izostati.