Kada igrače „nagrize“ samopouzdanje, teško je očekivati bolji i konkretniji nastup, no i to mora proći.

Nije Osijek pobijedio i dakako da remijem kod kuće protiv Slaven Belupa ne možemo biti zadovoljni. No, rezultat je na kraju pokazao ili potvrdio pravičan odnos snaga na terenu i tu je teško za nečim posebno žaliti. I nije u pitanju izostanak želje i zalaganja, suvišno je raspravljati i o bilo kakvim taktičkim postavkama, jednostavno je blokada u nečemu drugome. Moglo se i prije utakmice naslutiti da će to biti teška zadaća za Bijelo-plave, uslijed svega što ih je snašlo u posljednjih sedam dana. Negdje se zagubilo samopouzdanje, a to se dakako mora reflektirati na terenu jer kada nemaš sigurnosti i povjerenja, prvenstveno u samoga sebe, nisi u mogućnosti puno toga pokazati. Sada je na Osječanima određeno psihološko breme i stožer će morati najviše djelovati upravo u tom pravcu.

Uvijek je bolje uzeti makar nešto

Dobro se krenulo, kao i u Kranjčevićevoj, ali nismo dočekali vodeći pogodak koji bi vjerojatno igračima olakšao posao u nastavku dvoboja koji je sam po sebi bio težak, već i zbog same atmosfere u kojoj smo ga svi skupa iščekivali. Da je Fiolić iskoristio veliku prigodu iz 15. minute, možda bi sve na kraju izgledalo bolje i ljepše, ali to nikada nećemo saznati. A opet, da je Kvržić početkom drugog poluvremena umjesto grede pogodio mrežu ili da mu Ivušić nije „skinuo“ i drugi udarac koji trenutak kasnije, moglo nam se dogoditi da protivnik stekne prednost što bi našim dečkima uvjetovalo još veće opterećenje. Na kraju se i Bjelica složio da je rezultat realan po svemu prikazanom, a koliko god remi iz ove naše perspektive sada izgledao mršavo, dugoročnije gledano nije uopće nebitno da je i bod završio na osječkom kontu. Umjesto nule uvijek je bolje uzeti makar nešto…

Okrenuti se suboti i tražiti pobjedu

Svjestan je i Nenad, znaju naravno i igrači da ovakve prezentacije nisu mjerilo prave snage i objektivnih mogućnosti. Dodatno će se momčad i stručno vodstvo trebati angažirati da bi Osijek izgledao bolje, a nama ostaje vjerovati da ćemo već u Puli vidjeti puno boljih stvari. Vjera u to mora postojati kod svakog pojedinca unutar svlačionice, samo se na taj način može vratiti i samopouzdanje i dobra energija koja nam trenutno nedostaje. Idemo se okrenuti subotnjem ogledu s Istrom 1961 i dobiti tu utakmicu jer bi nas to svakako podignulo. Bodovi uvijek vraćaju osmijeh na lica, neka tako bude za vikend na Aldo Drosini.