Mnoge se životne utakmice svakodnevno igraju podalje od zelenih travnjaka i često su neizvjesnog ishoda, a oni koji se s njima suočavaju istinski su junaci. A kada pritom izađu kao pobjednici onda sreći nema kraja. Jednu takvu utakmicu, kudikamo važniju od Kizylzhara ili Šibenika, s puno značajnijim ulogom od tri boda ili prolaza u idući krug natjecanja, igrao je naš Frano Pejić, član predpočetnika Bijelo-plavih gdje ga trenira Andrej Burilo, a koji je proteklih mjeseci igrao protiv suparnika kojeg rijetki pobjeđuju. Frano je u tome uspio, upisao životnu pobjedu i dočekao trenutak kada će mu liječnici ponovo reći jedine četiri riječi koje je želio ćuti - možeš ponovo trenirati nogomet! Na njegovu radost, ali posebno obitelji, prijatelja, trenera… I suigrača naravno, onih suigrača koji su njemu posvećivali pobjede na turnirima i slali mu poruke podrške u trenucima dok im nije mogao pomoći na travnjaku.

Lovrić najdraži

Sada se to promijenilo, Frano je od ponedjeljka opet na treningu kojem se toliko radovao da je već dva sata prije bio u punoj opremi! Ali, prije toga… Budući da je u subotu bio na tribinama Gradskog vrta i podržavao našu prvu momčad, za ovu priliku malo smo izmijenili uloge, Frano je došao na trening prve momčadi gdje su ga naši prvotimci dočekali iznenađenjem koje su mu organizirali trener Burilo i voditelj tehničog sektora Škole nogometa Miroslav Žitnjak. Inače, Frano igra lijevo krilo, pa je i razumljivo da mu je najdraži igrač Kristijan Lovrić. I dres kojeg je dobio na dar bio je njegov. Za uspješan povratak nogometu, ali još više kao motivacija za sve iduće utakmice koje će odigrati na zelenom travnjaku. Pale su obostrano riječi podrške i lijepe želje za sve što slijedi, fotografija za uspomenu pa odlazak na trening. Lovrić i društvo s trenerima prve momčadi, a Frano sa svojim suigračima kojima se jedva čekao vratiti. I koji su jedva čekali da im se vrati. Sretno Frano i hvala ti što si pobijedio u ovoj važnoj utakmici!