Pričajući o legendama NK Osijek njega nitko neće i ne može zaobići, posebice među onima koji su ga imali priliku uživo gledati na zelenom terenu. Ivan Lukačević Luks bio je zaista centarfor takvog kova da ga mnogi i danas smatraju napadačem koji je među najistaknutijim osječkim nogometašima svih vremena. Rođen je 7. listopada 1946. u Osijeku, a zanimljivo je da je u svoj nogometni put započeo kao – vratar. Krenuo je iz matične Mladosti Seleš, nastavio u Dinamu Orlovnjak da bi mu nastupi u klubovima poput Valpovke i Belišća bili odskočna daska za dolazak u Gradski vrt u koji je stigao 1972. Njegov je doprinos (pre)dugo iščekivanom povratku među prvoligaše bivše države ('77.) bio ogroman, a suparničke je mreže u osječkom dresu tresao sve do 1981. godine.  I to mu je uspijevalo čak 126 puta, pri čemu je i nadalje prvi klupski strijelac svih vremena!

Golgeter na terenu, boem izvan njega

Njegov je golgeterski repertoar baš bio raznovrstan jer je zabijao na sve moguće načine, a posebne su mu odlike bile iznimno snažan udarac i prije svega sjajna igra glavom u kojoj je na ovim prostorima definitivno bio nenadmašan. Kada su ga suigrači s krilnih pozicija, uglavnom Čordaš i Grnja, svojim centaršutevima pogađali u čelo, mnogi su gledatelji iz tog vremena svjedočili sjajnim golovima čak i s ruba kaznenog prostora! Visok i jak, kako se onda govorilo robustan, bio je prava napast za svaku obranu i vratare koji su strijepili od njegovih „projektila“. Dakako da je brzo dosegnuo status ljubimca navijača, a i svojim stilom života općenito, kao pravi boem, bio je omiljen među Osječanima i zbog jednostavnosti, iskrenosti  i dobrote kojima je „zračio“.

Bio je suigrač i slavnom Eusebiju

Ne samo da je u Osijeku imao status legende, nego ga jako dobro pamte i u dalekoj Kanadi, budući da je u stankama između jesenskog i proljetnog dijela prvenstva nastupao za Metros Croatiju iz Toronta. I tamo je bio hvaljen i slavljen, igrajući i s jednim od najvećih svih vremena, fantastičnim Portugalcem Eusebiom. Iako se o njegovim golovima uvijek puno pričalo, ništa ga nije moglo promijeniti. Ostao je uvijek skroman, svakomu dostupan. U smiraj karijere nosio je i dres Metalca kojemu je također pomogao u natjecateljskom usponu. Poslije igračke karijere našao se i u trenerskoj ulozi, radio je ne samo u stožeru prve momčadi nego se posvetio i najmlađima, a nije mu bilo teško ni provoditi gotovo cijele dane na stadionu, brinući o terenu i njegovom održavanju. Prerano je preminuo 26. srpnja 2003., a po njemu je nazvana i jedna od stadionskih loža u Gradskom vrtu. Luks je definitivno jedan od najvećih i najboljih koje je NK Osijek ikada imao!