Kada je Osijek uvjerljivo slavio na Rujevici, htjeli smo još malo sačekati s nekim konkretnijim ocjenama o igri i nekom novom preporodu Bijelo-plavih, vodeći se onom narodnom poslovicom kako „jedna lasta ne čini proljeće“. Potvrdu pozitivnog stava naše momčadi i dobrano podignutog samopouzdanja imali smo tjedan dana kasnije u Velikoj Gorici, no ni tada se nismo zalijetali s previše pohvala i zbog toga što se u kišnim uvjetima nije moglo vidjeti baš puno nogometa. Čekali smo da stvari na svoje mjesto sjednu i protiv Lokomotive u Gradskom vrtu gdje smo „blitzkriegom“ slomili protivnika već u prvim minutama, da bi nas potom sve zanimalo hoćemo li lijepu seriju pobjeda produžiti i u Koprivnici. S obzirom na ishod nedjeljnog dvoboja i spoznaju da su osječki nogometaši do novih bodova došli i bez punog gasa na terenu, sada već imalo kvalitetan „uzorak“ za vrednovanje serije nastupa u trenerskoj eri Renea Pomsa.

Ne samo razigrani, nego i efikasni

Ne zaboravljamo ni onaj njegov premijerni samostalni trenerski potpis u ogledu sa Šibenikom na domaćem terenu, kada je prvo poluvrijeme, također, bilo vrlo dobro, ali se posustalo u nastavku i ostalo bez preostala dva boda. Kompletno razdoblje nakon toga pokazalo se za Osječane izrazito uspješnim. Nizali smo pobjedu za pobjedom, a od četiri spomenuta trijumfa, čak tri su ostvarena na suparničkim terenima. Očito je novi kormilar dobro posložio „kockice“, ubrizgao je momčadi neku novu energiju i sve skupa izgleda obećavajuće dobro. Uvijek se najviše vrednuje učinkovitost, a Osijek je ne samo razigran, nego i vrlo efikasan što dakako donosi i priželjkivani rezultat. Poms očito pogađa i glede izbora onih koje šalje na travnjak od početka utakmice jer se najveći dio toga rješava već u prvom poluvremenu što ipak ostavlja mogućnost mirnijeg odrađivanja posla u drugih 45+ minuta.

Prvi hat-trick nakon prosinca 2018.

Standardno siguran je Ivušić na vratima, dok Žaper na poziciji centralnog braniča ima bolji pregled igre u odnosu na svoju dosadašnju poziciju i to odlično koristi. Baš kao i Gržan ukazano povjerenje na desnoj strani, djelujući uglavnom kao probojni krilni napadač. Vidjeli smo i da mladi stoper Barišić ima neupitnu kvalitetu koju je potvrđivao i u tvrdim talijanskim ogledima dok je bio na posudbi, a Cheberko se prometnuo u standardnog startera. I Lončar je bolji nego u uvodnom dijelu sezone, a rutiner Caktaš sve učestalije potvrđuje klasu rasnog strijelca kojemu tako malo treba da pospremi loptu u mrežu. Hat-trick jednog osječkog prvotimca (Marić) prije Mijine golijade u Koprivnici posljednji smo puta vidjeli još u prosincu 2018. kada su Bijelo-plavi deklasirali zaprešićki Inter sa 6:0.

Dobro, dopadljivo i učinkovito

Optimalnu je formu dosegnuo i Leovac koji također svojim znanjem i iskustvom puno toga donosi, da i ne govorimo o Kleinheisleru čija su izdanja baš reprezentativna i današnji je Osijek teško zamisliv bez takvog Lacija. I Beljin je učinak na zavidnoj razini, dok Nejašmić opet dirigira sredinom terena uz značajnu podršku potpuno spremnog Jugovića. Povući može itekako i uporni Mierez, a dakako da i ostali daju svoj doprinos, što je uostalom i nužno da bi se pobjeđivalo u nizu i ponovno pucalo na visoke ciljeve. Ne dvojimo da će se ovako lijep ostvareni niz odraziti i na posjetu tijekom idućeg domaćinstva Istri jer kada se igra ovako dobro, dopadljivo i učinkovito, navijači neće propustiti priliku ponovno biti uz svoje ljubimce.