Bilo je puno onih nogometaša Osijeka koji su kroz klupsku povijest uživali veliku naklonost i simpatije navijačkog puka. Uglavnom su to bili golgeteri, oni koji su najviše zabijali ili pak „šmekeri“ iz sredine terena čije su lopte, kako se to često znalo reći, imale „oči“. Jasmin Džeko, rođen 15. studenoga 1958., nije bio ni centarfor ni „desetka“. Naprotiv, igrao je na ne baš popularnoj poziciji desnog beka, a opet je bio ljubimac publike. Imao je taj neki, reklo bi se mangupski stil na terenu, bio je snažan i probojan, dobrog udarca, ali i teško prelazan u defanzivi. Sasvim dovoljno, uz onaj njegov bosanski „štih“ i humor izvan travnjaka, da bude omiljen kod publike koja je redovito dolazila na utakmice Osječana tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća.

Ostao živjeti i raditi u Austriji

U dva je navrata, po četiri sezone, nosio bijelo-plavi dres, no nigdje nije baš precizno definirano koliko je pritom službenih utakmica odigrao. Stoji podatak da su to bile 182 prvenstvene u bivšoj Jugoslaviji, kao i da je uspio postići 29 golova za NK Osijek. Došao je u Gradski vrt iz rodnog Doboja 1980. godine, a jednu je natjecateljsku godinu (1984/85) proveo i u redovima zagrebačkog Dinama iz kojega se ponovno vratio u naš klub. U to je vrijeme zabilježio i dva nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, a bio je i strijelac u pobjedi nad Rumunjskom u Bukureštu (2:0).  U ljeto 1989. otišao je u Austriju gdje je ostao živjeti i raditi i po svršetku igračke karijere. Đele, neka ti je sretan 64. rođendan, želimo ti sve najbolje!