Među ljubimcima publike iz vremena u kojem je nastupamo, rado spominjemo i našeg bivšeg kapetana Ivu Ergovića. Rođen je na Badnjak, 24. prosinca 1967. u Našicama i ove subote slavi svoj 55. rođendan koji mu i čestitamo u ime velike bijelo-plave obitelji. Počeo je igrati u FEŠK-u iz Feričanaca, a potencijal su mu prepoznali Belišćani, pa se kod njih počeo probijati prema ozbiljnom, profesionalnom nogometu. Za NK Osijek je potpisao još 1992., ali je splet okolnosti bio takav da se odmah otisnuo u Casino Salzburg, odgodivši dolazak u Gradski vrt. To se, konačno, dogodilo u ljeto 1994., kada je kao pojačanje stigao u vrlo kvalitetnu osječku momčad koja je premijerno izborila nastup u Europi.

I dalje je u osječkih TOP 10

Pozicija mu je bila zadnji vezni iako je znao uskočiti i na mjesto stopera, a navijači ga ponajviše pamte zbog njegove požrtvovnosti i činjenice da je uvijek davao sve od sebe na terenu. Stoga je zaslužio i kapetansku vrpcu koju je imao i u vrijeme upečatljivih europskih nastupa tijekom 2000. godine. Prethodno je bio sudionik i finala Kupa Hrvatske protiv Cibalije u Maksimiru (1999.) kada je naš Klub osvojio i zasad jedini trofej. Za Osječane je nastupio 229 puta (postigao 11 pogodaka), a i dalje je među desetoricom onih s najviše odigranih utakmica od početka devedesetih godina, odnosno otkako je Hrvatska samostalna i neovisna država. Jednom je imao čast zaigrati i za reprezentaciju Hrvatske, a bilo je to u lipnju 1997. na gostovanju u Japanu, za izborničkog mandata Miroslava Ćire Blaževića. Po svršetku karijere okušao se i u trenerskom poslu, vodeći nižerazredne klubove s područja Slavonije i Istre. Ergos, želimo ti sve najbolje!