Tužno i s nevjericom jučer je na Pampasu primljena vijest o smrti Darka Ružića. Mnogi od nas dugo su ga poznavali i s njim usko surađivali, pa je to svakako gubitak i za NK Osijek, a prvenstveno za njegovu obitelj i sportsko novinarstvo na ovim prostorima. Posebno nam je bila bolna spoznaja da smo se praktički ni sat vremena prije nego li je stigla šokantna vijest telefonski čuli s Darkom i poželjeli mu, u ime svih nas, brz oporavak i što skoriji izlazak iz bolnice…. Međutim, nedugo zatim javljeno nam je da je naš dragi prijatelj preminuo, uslijed još jednog infarkta koji je, ovaj puta, bio koban.

Rođen je 1952. godine i prije samo nekoliko dana proslavio je svoj 71. rođendan. Ništa nije ukazivalo i slutilo na nekakav problem, a kamoli na ovakav scenarij, sve do njegove poruke koju je poslao u ponedjeljak popodne da ga, ipak, neće biti na prozivci na novom stadionu. Završio je u KBC-u, no činilo se da je situacija dan kasnije stabilizirana, budući da je iz bolesničke postelje, doduše iscrpljeno poručio „pozdravljam sve i vidimo se“. Nažalost, više se nismo imali priliku čuti. Brzo se pročulo da je Darko preminuo, pa su i nama uslijedili pozivi sa svih strana, a mogli smo samo slegnuti ramenima i podijeliti sa svima tužnu istinu da je pristigla vijest potvrđena i od članova njegove obitelji.

Desetljećima je izvješćivao za SN u kojima je svoj prvi tekst objavio još daleke 1973. Bio je doslovno kroničar svega što je vezano uz Nogometni klub Osijek i o tomu svakodnevno izvješćivao. Imao je prepoznatljiv stil pisanja, pitak i zanimljiv i teško mu je išta moglo promaknuti. Nikada euforičan, ali ni klonuo duhom u svojim promišljanjima, znao je biti kritičan, ukazati u svojim tekstovima na ono što ponekad ne bi bilo dobro na terenu ili izvan njega, ali bi uvijek bio puno sretniji kada bi pisao o lijepim stvarima, posebno o pobjedama i usponu Bijelo-plavih. Stalno bi se raspitivao što je novoga, pa i nakon odlaska u mirovinu jer nije prestao dolaziti u Gradski vrt. Na svaku bi domaću utakmicu prvi stigao u press ložu, čak sat i pol vremena prije početka i zauzeo svoju poziciju. Redovito uz upit „Ima li možda još nešto zanimljivo, za nekakav okvir uz tekst?“

Uvažavan ne samo od kolega, cijenjen među igračima, trenerima i sportskim djelatnicima. I tako je oduvijek bilo. Respekt je uvijek postojao jer gospodin Ružić je bio institucija ne samo za mlade novinare koji su od njega mogli dosta naučiti i uvijek mu se obratiti u smislu bilo kakve pomoći, nego je i širom Hrvatske imao mnoštvo prijatelja. Kada ga nije bilo s nama na nekim pripremama ili gostujućim utakmicama, redovito bismo se susretali s pitanjem gdje je Darko i kakvog je zdravlja, budući da se znalo da je imao iza sebe operaciju srca i ugrađene stentove…

Tužni smo zbog odlaska čovjeka koji je praktički cijelu svoju profesionalnu karijeru posvetio našem klubu i vrijedno popratio toliko toga, vremenski gotovo kroz pola stoljeća. I što nije dočekao ono što je silno želio i čemu se sve do jučer toliko veselio – da utakmice svoga Osijeka gleda u europskim uvjetima, na Pampasu koji ga je, prilikom nedavna obilaska, naprosto impresionirao. Dragi naš Darko, počivao u miru Božjem. Kćerkama Mirjani i Dolores, sinu Daliboru i njihovim obiteljima, NK Osijek izražava duboku sućut. Sahrana će biti u subotu, 24. lipnja, na mjesnom groblju u Petrijevcima u 12 sati.