Kakav status Ivo Smoje uživa među navijačima Osijeka, vidjelo se nedavno i na prvenstvenoj utakmici s Rudešom, koju je samostalno vodio s klupe, dok još nije potvrđen dolazak Zorana Zekića za kormilo naše momčadi. Dočekan je i ispraćen iskrenim pljeskom, zaslužio je i skandiranje s tribina jer ljudi kod bivšeg kapetana Bijelo-plavih uvijek vide i osjete tu njegovu emociju i energiju, prije svega ogromnu želju da Osijek bude što bolji. Stoga nam je zadovoljstvo čestitati mu 45. rođendan kojega slavi ovoga 21. studenoga. Dragi naš Ivo, ostani nam još dugo, dugo godina baš takav, kakav jesi i kakvog te već dugo poznajemo, želimo ti sve najbolje i da još dugo, dugo surađujemo i družimo se.

Primjer svima kako se bori za svoj klub

Primjer požrtvovnosti i stava na terenu, na koje se mogu ugledati mladići koji iz naše nogometne Škole kucaju na vrata najboljeg sastava ili ih to u doglednoj budućnosti očekuje. Smoje nije uzmicao pred suparnicima, davao je impuls svojim suigračima i kada nije išlo, osjećao obvezu prema navijačima i u ime svojih kolega, svaki puta dati sve od sebe. Upravo Ivo najbolje zna kako je to bilo probijati se iz anonimnosti u nižerazrednim klubovima do svjetla velike pozornice koju je svakako zaslužio svojim odnosom prema nogometu i onima koji su mu ukazivali povjerenje. Igrački je potpuno sazrio igrajući u redovima bivšeg prvoligaša Kamen Ingrada, a povratak u Osijek uslijedio je 2004. kada je napokon dočekao šansu nastupati za svoj klub. Postao je jedan od onih bez kojih se ne počinju utakmice i tako se nastavljalo godinama. Koliko je bio cijenjen, možda najbolje govori podatak da je čak u tri navrata osvajao Kohortinu nagradu za našeg najboljeg i najsrčanijeg igrača. Zanimljivo je da nije forsirao još barem poneki mjesec aktivnog igranja kako bi dočekao svoj 200. službeni nastup. Ovako je ostao na 199, uz 18 postignutih golova. Po svršetku karijere bio je tehniko, pomoćni trener, skaut, a sada ponovno vrlo aktivan u Zekićevom stožeru.