U Nogometnom klubu Osijek ime pokojnog gospodina Andrije Vekića uvijek se izgovara s posebnim poštovanjem. Bio je među najboljim osječkim nogometašima kroz dugu klupsku povijest, doslovno legenda za navijače nekadašnjeg Proletera kao njegov najistaknutiji igrač i prvi strijelac. Dugi je niz godina, od 1947. do 1959. oduševljavao osječku publiku svojim majstorijama na terenima koji u ono vrijeme baš i nisu bili travnati i ravni kao danas. No, umijeće baratanja loptom bilo je kod njega primjetno već u ranoj mladosti. Postigao je puno prekrasnih golova, o tomu su nam pričali njegovi suvremenici i prava je šteta da ga je teški lom noge natjerao u prijevremenu igračku mirovinu. Pokazalo se kasnije da je bio uspješan i kao trener, pa je brzo dobio priliku voditi Slavoniju, da bi se tijekom uspješnih sedamdesetih godina našao i u stožeru momčadi koja je, dakako, tada već nastupala pod sadašnjim imenom NK Osijek.

Nogomet je bio njegov život

Rođen je čika Andrija 6. prosinca 1925. godine, a nogomet je bio njegov život. I kada je otišao u mirovinu, bilo je to potkraj osamdesetih, ostao je uz svoj klub. Posebne mu zasluge pripadaju za pokretanje i osnivanje Škole nogometa koja je krenula s radom 1982. i iznjedrila puno poznatih i odličnih igrača u mnogim generacijama. Svi koji su surađivali s gospodinom Vekićem uvijek su isticali njegovu ljudskost i karakter ispred svega ostaloga, a stručnost, predanost i znanje nikada nisu dolazili pod znak pitanja. Pedagoški se odnosio prema mladićima i njihovim trenerima, a Škola je pod njegovim mentorstvom postala nadaleko poznata i priznata. Spomenimo i to da je dobitnik i velikih priznanja poput Trofeja Hrvatskog olimpijskog odbora Matija Ljubek i Državne nagrade za sport Franjo Bučar. Preminuo je u svibnju 2009. godine.