Među prvim legendama od postanka našeg Kluba, koji se prvotno zvao Proleter, svakako je bio Franjo Rupnik. U to vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata i tijekom pedesetih godina prošloga stoljeća, bio je predvodnik generacije koja je privlačila brojne gledatelje na utakmice i napadač koji je svojim golovima naprečac postao miljenik navijača. Kao najbolji igrač dobio je dres s brojem 10 i kapetansku vrpcu i znalo se tko je istinski vođa momčadi na terenu. Pričali su nam nekada njegovi suvremenici da je Rupnik bio baš drugačiji, klasa za sebe. Koliko je značio Proleteru suvišno je i pisati, no spomenut ćemo jedan dvoboj koji se mnogima iz tog vremena urezao u sjećanje. Osječani su u ljeto 1953. imali izlučne kvalifikacije s banjalučkim Borcem za ulazak u Prvu saveznu ligu, slavili su s uvjerljivih 5:0, a svih pet pogodaka postigao je legendarni Frane kako su ga svi zvali!

Imao je i reprezentativni status

Upisao je i šest nastupa za reprezentaciju bivše Jugoslavije, jednom je bio i strijelac, protiv Norvežana u Beogradu. I to govori kakav je status imao, ne samo u gradu na Dravi. Nastupao je za ondašnje Crveno-plave u razdoblju od 1947. do 1958., da bi se poslije igračkog umirovljenja posvetio trenerskom pozivu. Radio je u svom najdražem klubu, jedno vrijeme i u donjogradskoj Olimpiji i bio je preteča „loze“ Rupnikovih koji su kasnije igrali u Gradskom vrtu. Nećak mu je naš nekadašnji prvotimac, potom i direktor u vrijeme nakon Domovinskog rata, Zdravko Rupnik čiji je sin Davor također bio vrlo zapažen među Bijelo-plavima tijekom devedesetih godina. Franjo je, inače, rođen 5. svibnja 1921., a preminuo je 25. travnja 2000. Ostao je upamćen i vrednovan kao jedan od najboljih osječkih nogometaša svih vremena.