Prije svega, svima želimo čestitati praznik – Dan državnosti! Upravo je 30. svibnja datum koji je snažno utisnut i u povijest NK Osijek, budući da smo upravo toga dana 1999. godine osvojili dosad jedini trofej. Igralo se na Maksimiru finale Kupa Hrvatske i to između dva slavonska prvoligaša i najbliža susjeda, Osijeka i Cibalije. Navijači obje momčadi stigli su u velikom broju na tu utakmicu o kojoj se nerijetko i danas govori. Pobijedili smo s 2:1 i to „zlatnim golom“ Lasića, nakon što u 90 minuta nije pala odluka o pobjedniku.

Preokret u samome finišu

Neiskorišteni jedanaesterac našeg Beširevića na samome početku, već u 2. minuti, dao je krila Vinkovčanima i oni su prvi došli u vodstvo golom Jurića u prvom poluvremenu . U drugom dijelu je kulminirala nervoza u redovima Nebesko-plavih koji su puno energije trošili na sudačke odluke pa su im dvojica igrača zaradila crvene kartone. S dva igrača Osijek je praktički cijelo vrijeme bio ili u suparničkom šesnaestercu ili neposredno ispred njega, ali nije uspijevao zabiti sve do same završnice. U 92. minuti Mitu je konačno pogodio za izjednačenje, tako da se krenulo u produžetke. U tom dodatnom vremenu nije se puno igralo, budući da je Lasić u 97. spretno zatresao mrežu Cibalije i donio veliku radost našim navijačima koji su lijepo ispunili južnu maksimirsku tribinu.

Od šoka i nevjerice do slavlja

Kada se iz današnje perspektive prisjetimo toga dvoboja, puno nam toga prolazi kroz glavu. Bilo je nevjerice. strepnje, živciranja i velikog iščekivanja da bi na kraju sve završilo slavljem i podizanjem Rabuzinova sunca koje se prvo našlo u rukama kapetana S. Vranješa. Bijelo-plave je u tom finalu vodio trener Poklepović, a nastupili su: Galinović, Lasić, Vuica, S. Vranješ, Beljan, Ergović, Beširević, Gašpar, Prišć, Perković i Bubalo te J. Vranješ, Mitu i Surač koji su ušli s klupe. Taj nam je Dan državnosti ostao u posebnom sjećanju, kao i doček naše momčadi na ispunjenom Trgu Ante Starčevića.