Za one srednjovječne i posebice starije navijače NK Osijek nema dvojbi kada se u kontekstu najvećih klupskih legendi spominje ime Ivana Lukačevića. Oko njega su mišljenja uvijek bila nepodijeljena jer iz svih priča onih koji su ga imali priliku gledati sedamdesetih i onih početnih osamdesetih godina prošloga stoljeća, Luks je bio centarfor koji je plijenio pozornost ne samo golovima, nego i karizmom koju je imao na terenu. Robustan, snažnoga šuta, odličnoga skoka i udarca glavom, bio je stalna prijetnja suparničkim obranama i vratarima, dakako i ljubimac osječke publike kod koje je imao poseban status. Ljudi su ga naprosto obožavali pa nije mogao proći gradskim ulicama ili sjesti u neki od kafića, a da mu navijači ne bi prilazili, iskazujući i na taj način poštovanje prema onome što je predstavljao među Bijelo-plavima. Uostalom, status najboljeg strijelca u povijesti kluba već sam po sebi dovoljno govori…

Golgeter posebnoga kova

Zabiti neobranjivo glavom s ruba kaznenog prostora ili pak nekim projektilom izvan šesnaesterca, ponekad i atraktivno „škaricama“, Lukačeviću je bilo svojstveno tijekom cijeloga igračkoga vijeka. Strijelac takvoga kova i igračkih osobina danas se baš i ne susreće često na ovim prostorima, tako da i ovdašnji ljubitelji nogometa sjetno pričaju o onim vremenima kada bi Čordaš, Petrović, Grnja i ostali tražili svojim centaršutevima i točnim proigravanjima našu „devetku“ pred protivničkim vratima, znajući da je Luks može u svom stilu dovršiti posao i zabiti. Respektirali su ga i njegovi čuvari jer se beskompromisno „tukao“ za svaku loptu i prostor iz kojega bi uputio udarac, nikada se pritom ne štedeći u žestokim duelima koje je vodio praktički na svakoj utakmici.

Imao je kultni status kod navijača

Nažalost pokojni Ivan bio je sinonim odanosti klubu, gradu Osijeku i navijačkom puku ne samo na travnjaku, nego i izvan njega. Kao dečko koji je odrastao na selu i probijao se kroz život, bio je svjestan da je kroz nogometnu karijeru dosta toga dobio, ne toliko u materijalnom smislu, koliko u statusu kojega je uživao među sugrađanima. U stankama između prvenstava bivše Jugoslavije, okušao se igrajući i u dalekoj Kanadi, zajedno s legendarnim Eusebiom i svojim nerazdvojnim „legom“ Ivicom Grnjom. Znali su mnogi u našem gradu da je vodio pomalo boemski način života pa i onda kada se igrački umirovio i zaposlio u Gradskom vrtu kao trener. Nije mu bilo teško raditi niti na održavanju terena jer NK Osijek je naprosto njemu predstavljao sve. Zato su pristalice Bijelo-plavih tužna srca, sada već prije više od dva desetljeća, primili vijest o njegovoj preranoj smrti u 57. godini života. Rođen je na današnji dan, 7. listopada 1946., što je i povod ovoga teksta kao naš In memoriam, a preminuo je 26. srpnja 2003. i sahranjen na osječkom Centralnom groblju. Ivan Lukačević-Luks, legenda za sva vremena!