Boljim izvođenjem jedanaesteraca, nakon 120 minuta igre bez golova, Slaven Belupo je prošao u finale Kupa.
Ipak smo ostali bez toliko željenog plasmana u finale Kupa. Nismo primili pogodak u 120 minute igre u Koprivnici, no nismo ga ni postigli, tako da su o pobjedniku odlučivali jedanaesterci, a oni su nam po tko zna koji puta bili kobni. Na početku sezone smo imali sličan scenarij u kvalifikacijama Konferencijske lige kada smo ispali od Zire, a sada je i Slaven Belupo došao do pobjede preciznijim udarcima s bijele točke. Što se tiče onoga što smo gledali prije tih nesretnih „penala“, odnos snaga na terenu je bio dosta izjednačen, uz pojedina bolja razdoblja jedne i druge momčadi, no uz tek pokoju pravu prigodu. Bila je to čvrsta i tvrda utakmica, kakva se mogla i očekivati u polufinalu, s obzirom na obostrano veliki ulog. Nažalost, neće nas biti u borbi za trofej, pa se nisu imali čemu veseliti ni vrlo brojni navijači Osijeka na stadionu Ivan Kušek-Apaš.
Sigurno je ovo veliko razočaranje za nas. Mislim da smo čak bili na nekoj svojoj optimalnoj razini u ovome trenutku, nakon lošijeg nastupa s Istrom u prvenstvu. Nekoliko dana kasnije ipak smo skupili neku snagu i emociju, koliko se u tom kratkom razdoblju moglo napraviti. Dečki su dali ono što su trenutno mogli. Nije to bilo onako, kako bismo mi htjeli izgledati, ali je sadašnji maksimum. Došli smo do tih jedanaesteraca i baš mi je žao što je ovako ispalo na kraju jer smatram da su dali sve što u ovome momentu mogu i naših navijača koji su nam dali izvrsnu podršku. Ostaje svakako velika žal, rekao je naš trener Simon Rožman.
Jednostavno ne ide, ali ne smije bilo malodušnosti
Pokušao je kormilar Bijelo-plavih i s određenim promjenama u sastavu u odnosu na proteklu utakmicu u Puli, defanzivno je to bilo sasvim solidno, međutim, rješenja u napadu nisu pronađena pa je bilo i malo konkretnih pokušaja pred suparničkim vratima.
Dali smo sve što smo mogli, stavili na travnjak sve ono što smo trenutno imali na raspolaganju. Pružili su dečki koliko su mogli, igrali smo protiv dobre momčadi i čestitam Slaven Belupu na pobjedi. Jednostavno ne ide, prati nas i neki peh, odnosno da nas malo poljubi i sreća. No, to treba zaslužiti. Nema nikakve predaje, treba se opet za par dana u Šibeniku postaviti motivirano i borbeno i samo se na takav način možemo izvući iz situacije u kojoj smo se našli.
Na kraju se sve svelo na te jedanaesterce u kojima su Dantas, Lima i Omerović bili vrlo precizni, no nakon njih je Soldo pogodio vratnicu, a Hernani poslao loptu iznad grede. Bez obzira što je Malenica uspio doći do jedne obrane (pucao je Šuto u drugoj seriji), a suparnički vratar Čović nije bio ni na jednoj lopti, završilo je – eliminacijom (4:3).
U tri, četiri zajednička treninga teško je vidjeti i tko je najsmireniji i najprecizniji prilikom penala. To je trenutak koncentracije i sigurno je da su svi htjeli zabiti. Kao što sam već spomenuo, a nešto duže pratim ovu momčad, nikako da se situacija preokrene u našu korist. Ne smije biti malodušnosti, trebamo se „potući“ do kraja sezone, znamo u kojem smo klubu i moramo do kraja sezone pokušati izvući najviše što možemo.