Teško je povjerovati da smo na Aldo Drosini ostali bez ijednog boda, ali to je ipak činjenica. Što su sve Bijelo-plavi uspjeli „zapucati“ i koliko su puta šutirali prema suparničkim vratima, da bi učinak na kraju bio samo jedan pogodak, nedovoljan čak ni za podjelu bodova. Nail Omeroviić nas je doveo u vodstvo u 39. minuti, a nakon što je naš najbolji strijelac promašio svoj drugi „zicer“ na utakmici, u 65. minuti izjednačio je Maurić, da bi pobjedu Istri 1961 donio robusni Bangura desetak minuta prije kraja.

Jedno je kada ti se nešto ponekad dogodi, a nešto drugo kada ti se takve stvari praktički stalno događaju. Mislim da smo odradili dobru pripremu za utakmicu, tako da smo u prvom poluvremenu mogli otići na tri gola razlike, pa i u drugom u tih nekih petnaestak minuta. Sve smo u tom razdoblju imali pod kontrolom, bilo je na terenu onako, kako smo i zamislili, ali jednostavno ne možemo zabiti gol ni iz najboljih prilika! Može Omerović zabiti četiri-pet komada, no svi ostali to ne poprate u tom kontekstu… Potpuno sam razočaran jer smatram da smo baš bili dobri što se igre tiče, da bi nas njihov izjednačujući pogodak izbacio iz takta. Sve izmjene koje smo napravili nam nisu donijele ništa, a nestvarno je da u ovih 7 kola imamo 120 udaraca na gol i da smo pritom zabili samo pet pogodaka! Mogu ja preuzeti svu odgovornost, mogu raditi na planu igre i dolaska u zadnju trećinu terena, ali ne mogu zabiti gol. Možemo mi trenirati sve što i radimo, ali netko mora davati golove da bismo osvajali bodove, izjavio je Simon Rožman.

Razumljivo je trenerovo razočaranje jer toliko promašivati i iz najizglednijih prigoda zaista je teško prihvatiti kao nešto, što nas uporno prati od početka sezone.

Ne bježim od odgovornosti, radimo ono što mislimo da treba, međutim, treba imati i tu kvalitetu pred suparničkim vratima da netko pogodi praznu mrežu. Štitio sam igrače maksimalno, nemam zamjerke na njihov rad, ali na kraju ipak trebaju pokazati kvalitetu u situacijama kojih je i danas bilo jako puno.