Ispali smo ponovno na jedanaesterce iz nacionalnog Kupa. Prošle sezone u polufinalu protiv Slaven Belupa, a ovaj puta u ogledu s Varaždinom. Tijekom 120 minuta igre bilo je neriješeno 1:1, a precizniji s bijele točke bili su Varaždinci koji su iskoristili svaki „penal“ dok smo ih mi imali dva neiskorištena. Osijek je, inače, poveo lijepim golom Jakupovića na ubačaj Omerovića u 38. minuti, a još ljepši je bio izjednačujući pogodak Duvnjaka u 58. minuti, kada je s dvadesetak metara neobranjivo naciljao gornji lijevi kut nemoćnog Ćurčije. Bilo je prilika i na jednoj i na drugoj strani, neke od njih su bili i „ziceri“, a što se nas tiče to su bile situacije u kojima su se našli Omerović te Jurišić i koji trenutak kasnije Matković. Doduše, domaćin je također mogao do pobjede prije jedanaesteraca, ali se sve u Varaždinu ipak odužilo s nesretnim svršetkom za Bijelo-plave.

Ne znam što bih pametno rekao, ali znam da su dečki dali sve od sebe na terenu. Znam da je to floskula, međutim, to je to što trenutno imamo. Pošteno i s puno truda su odradili ovu utakmicu, a kako će sve ovo skupa reflektirati na dvoboj s Istrom trenutno ne znam. Vjerojatno nećemo ni trenirati do tada, da bismo se osvježili… Što reći? Varaždin je imao neke svoje šanse, kao i mi naše prilike. Osobno kao trener Osijeka mislim da bi u Kupu trebalo pucati jedanaesterce nakon 90 minuta, bez produžetaka, kako se to i radi u nekim državama, a ne „ubijati“ igrače tijekom 120 minuta igre. Ne znam komu je to u interesu. Stvarno nemam nijednu primjedbu na pobjedu Varaždina, čestitam im ovom prigodom i želim im sreću u nastavku natjecanja, izjavio je Željko Sopić.

„Naravno da nismo sretni, ali nemam nikome ništa prigovoriti“

Nikako nismo željeli takav scenarij. Da utakmica ode u produžetke, da se momčad u svakom smislu isprazni, a onda nas ponovno dočekaju ti prokleti „penali“ koji su nas već toliko puta do sada ražalostili i iznervirali.

Gledajte ljudi, to je nogomet i netko je danas morao izgubiti. Niti Šafariću i Varaždinu ne bi bilo lijepo da su ispali. Nama je, ipak, malo teže jer se sada četiri sata moramo voziti do Osijeka. Napravit ćemo što ćemo moći, nekakvu rekuperaciju kada stignemo natrag i sutra nastaviti s treningom. Da smo sretni, naravno da nismo, međutim, rekao sam dečkima da nikome nemam zaista ništa prigovoriti. Još jednom ću ponoviti, mi se borimo za ostanak u Ligi, igrači daju sve od sebe i ja sam na njih ponosan, posebno na one koji su izašli iz duge stanke, kao i na naše juniore te sve njih zajedno. To je to što NK Osijek ima ovoga trenutka. Njihov maksimum ovaj puta nije bio dovoljan, tako je to u nogometu.

Već za četiri dana, na kraju ovoga tjedna, očekuje nas ponovno iznimno važni dvoboj, ovaj puta s Istrom 1961 u borbi za bodove.

Napravit ćemo sve da se rekuperiramo i pružimo na toj utakmici sve od sebe, ono najbolje što možemo. Naravno da taj ogled neće biti nimalo jednostavan jer ćemo u njemu stvarno morati pokazati maksimum. Dosta je igrača koji su nam „roviti“, neki su i večeras izašli zbog ozljeda, ali idemo uzdignute glave iz Varaždina, ali nažalost bez prolaza dalje u Kupu. Takav je život.