Vedran Jugović je tek treći igrač Osijeka otkako je HNL-a koji je ušao u „klub 300“ po broju nastupa.
Ovakav jubilej apsolutno zaslužuje velike čestitke. Odigrati 300 službenih utakmica za svoj matični klub, velika je stvar, vrijedna svakog respekta i stoga je Vedran Jugović osigurao svoje mjesto među onim igračima Osijeka koji će zasigurno i u nekim budućim nogometnim monografijama, posebice klupskim, biti upisani kao istinski predvodnici svojih generacija na zelenom terenu. Debitirao je sada već prilično daleke 2008., kada je Osijek pobijedio Cibaliju u slavonskom derbiju na Gradskom vrtu, a prošle je subote protiv Gorice postao tek treći igrač Bijelo-plavih otkako je HNL-a koji je ušao u „klub 300“, nakon svoga nekadašnjeg suigrača Mileta Škorića (335) i nezaboravnog Bakira Bešrevića (327).
Ilija Lončarević prvi mi je dao šansu, Škorić je na istoj utakmici također premijerno zaigrao od prve minute, isto kao i Ivan Miličević. Eto, prošlo je od tada više od 17 godina i mogu reći da sam 70 posto karijere proveo u Osijeku. Najviše sam tu i htio biti, sva su moja maštanja u djetinjstvu i kao tinejdžera bila isključivo vezana uz NK Osijek. Sjećam se kako sam nekada s Igorom Priijićem svakodnevno prolazio pored Gradskih bazena i maštao samo da zaigram na Gradskom vrtu. Navijač sam ovoga kluba, volim ga i doživljavam kao svoga, oduvijek mi je bio i ostao u srcu. Doživio sam i da budem kapetan, što je za mene velika čast. Većinu navijača i osobno poznajem, nije ovo tako velik grad, mi smo svi neka zajednica. Dok sam bio kadet i junior dijelio s njima mjesto na Istoku, kasnije sam dobio priliku to što što oni zagovaraju na tribini predstavljati na terenu. Naravno da je tijekom svih tih godina bilo i lijepih i loših trenutaka, sve je to nogomet. Znam da sam uvijek na travnjak istrčao srčano i sa željom odigrati najbolje što mogu i pomoći momčadi. To mi se naprosto podrazumijevalo. Osijek je za mene posebna emocija od prvog dana, kada je sve krenulo, to se ne može nikada promijeniti, govori nam Jugović.
„Moramo biti jedinstveni u nastavku sezone“
Prava je šteta, čak bismo rekli i pomalo nepravedno, da se ovakav jubilej obilježi u situaciji koja nikome ne godi, koja nas zapravo sve skupa i opterećuje, a vezana je uz trenutni plasman na ljestvici. Svjestan je Jugo svega…
Pravo smo upozorenje dobili prošle godine, pričao sam nakon toga s nekim suigračima, ljudima iz kluba i komentirali smo kako se nadamo da nam se to neće nikada ponoviti. Bio sam u to uvjeren, no nogomet potvrđuje ono pravilo da čovjek u ništa ne može biti siguran. Moramo prihvatiti realnost, znam da navijači dugo trpe i da su željni neke pozitive, nekog našeg iskoraka, ali bih stvarno želio reći da se prava ljubav pokazuje kada je najteže. Jasno mi je da nije lako, ali svi moramo smoći snage i jedinstveni nastaviti ovu borbu koja nas očekuje. Treba nam pomoć i podrška, ne trebamo bježati od činjenice da nismo dobri jer da je drugačije, ne bismo bili tu gdje jesmo. Ne ulazim u to jesmo li to baš posve zaslužili, ali rezultati su takvi i bodova je premalo. No, i malo pozitive bi utjecalo da krenemo naprijed, iako pokazujem razumijevanje prema svima koji vole ovaj klub jer znam kako je biti navijač Osijeka
Kapetana sigurno neće napustiti optimizam
Naš je kapetan uvjeren da će nam nastavak sezone donije puno više radosti i da će Osijek krenuti prema gore.
Sami smo krivi za ovo što nam se događa, doveli smo se u ovakvu situaciju. Treba biti svjestan realnosti da je ovo borba za ostanak i da svatko od nas mora dati svoj puni doprinos jer u suprotnom kola mogu otići potpuno nizbrdo. Moramo vjerovati da ćemo se trgnuti, doći će i ove zime do nekih promjena, krenut ćemo naprijed! Oduvijek sam bio optimist, ni sada nije drugačije. U drugom dijelu sezone Osijek će se prezentirati u puno boljem svjetlu i bez obzira koliko to iz ove perspektive izgleda možda daleko i teško dostižno, zašto to ne bio početak jedne puno ljepše, dugoročnije i pozitivnije priče. No, ponovit ću kako svi pritom moramo biti jedinstveni. U životu općenito postoje usponi i padovi, a kada je netko dolje, treba mu pružiti ruku. Rekao sam nedavno suigračima da je i u vrijeme kada nije bilo novaca i kada su plaće kasnile mjesecima NK Osijek uvijek bio veliki klub koji mora imati najviše ciljeve. Kao i podršku svojih navijača jer bez toga teško možemo dosegnuti ono što nam mora biti zajednička želja, zaključio je Jugović.







