Dobio je Sopić ono što je tražio od svojih izabranika u ogledu s Basaksehirom. Jak protivnik s druge strane, dakako uz pravi motiv da se svaki pojedinac u osječkoj momčadi nametne stručnom stožeru, uvjetovali su pravi pristup od prve do posljednje minute, ali i sadržajnu prezentaciju koja zaslužuje pohvale. Osijek je u prvom poluvremenu bio puno opasniji, nizao je ozbiljne pokušaje i prilike preko Hasića u dva navrata, Barišića iz slobodnog udarca, zatim Akerea, Matkovića, Omerovića i Guedesa, prije nego li su Akere i Matković u „koprodukciji“ iznjedrili pogodak za 1:1. Prethodno smo primili gol iz prvog konkretnijeg napada turske momčadi, kada je opasni Fayzullayev matirao Malenicu u jednoj polukontri. U drugom poluvremenu, s posve novom postavom, Bijelo-plavi ne samo da su uspješno odolijevali suparničkom pritisku, nego su ponovno imali zrelije situacije za egzekuciju. Šanse Jakupovića, posebice Ježića pa i Kolarika u samome finišu nisu bili nimalo bezazlene dok Basaksehir nije stvorio niti jednu priliku u svojoj terenskoj nadmoći i izraženijem posjedu lopte…

Sopić je svakako mogao biti zadovoljan

Vidjelo se koliko nam znači povratak kapetana Barišića, također i spremni Mersinaj na svojoj poziciji jer je i Hasić uz njega bio na visini zadatka. Imali smo agilna krila Akerea i Omerovića, a centarfor Matković je u više situacija bio izravna prijetnja Narančastima iz Istanbula i njihovi su stoperi imali dosta problema ne bi li ga zaustavili. Uostalom, Anton se upisao i među strijelce, potvrdivši zapravo siguran pogodak kada je Akere ciljao donji desni kut. Nje se bilo lako nadigravati s iskusnim protivnikom na sredini terena gdje se sveprisutni Shomurodov stalno spuštao prema centru i stvarao višak iako je riječ o klasičnom napadaču i ponovit ćemo – prvom strijelcu turskog prvenstva kojega je Roma posudila Basaksehiru. No, uspijevali su naši dečki otupiti tu glavnu oštricu svoga protivnika, tako da Malenica i mladi Grahovac u nastavku praktički i nisu imali ozbiljnijeg posla. Vrijedi spomenuti i debitante među „klincima“, to su bili Ježić i Nekić, dakako uz svoje vršnjake ili tek malo starije Dedića, Mićića, Pečeka, Kolarika, Jovičića, Vrbanca… Šteta je što dobra igra nije okrunjena i pobjedom, no vjerujemo da je i Sopić ohrabren onim što je vidio u prvom ovogodišnjem ispitu.