Teško je išta i napisati ili izgovoriti kada doživiš najteži poraz, kao mi u Maksimiru. Zaista nitko nije mogao ni u najružnijem snu predvidjeti takav rasplet u kojem ćemo izgubiti 7:0, no ipak se dogodio. Bolno je i ružno, ali i to moramo prihvatiti ovoga trenutka. I dobro promisliti o svemu kako nam se sličan scenarij nikada više ne bi ponovio. Već u prvom poluvremenu Dinamo je imao tri gola prednosti, da bi u nastavku zabio čak i više pogodaka pa je završilo debaklom.

Ne volim plakati nad sudbinom iako je riječ o porazu koji će na mene sigurno ostaviti traga. Porazi su sastavni dio sporta, no ovakvi se ipak ne bi smjeli događati jer je to i pitanje renomea. Uzimam odgovornost na sebe jer kada ti momčad izgleda ovako kao mi danas onda je to do trenera. Je li to posljedica psihološke pripreme, tehničko-taktičke ili nešto treće… Imali smo previše neraspoloženih pojedinaca, odigrali utakmicu u strahu i grču, puno toga nije štimalo, dok nam je protivnik bio vrlo raspoložen i vjerojatno da su šutirali i iz svlačionice da bi nam zabili. To je naprosto bio takav dan. Ponovit ću, ovaj poraz uzimam na sebe, sigurno ću ga dobro izanalizirati i vidjeti koji su razlozi, pokušati ih detektirati. I ja osobno iz svega ovoga mogu dosta toga naučiti, izjavio je Tomislav Radotić.

Labilnost nakon primljenih golova

U prvih dvadesetak minuta ništa nije upućivalo na tako težak poraz. Dinamo nije krenuo uraganski, čak smo mi imali prvu veliku priliku preko Akerea koji proigravanje Omerovića nije pretvorio u naše vodstvo. Potom je uslijedio potop.

Dosta je to dobro izgledalo u početnih 20 minuta, imali smo tu njegovu šansu, međutim, iskreno nisam siguran da je pritom i zabio da bismo nešto napravili. Dinamo je bio iznimno raspoložen, a utakmica traje 90 plus minuta i mogli bismo o tomu pričati da smo na kraju izgubili 1:0 ili 2:0, ovako je bespredmetno govoriti o jednoj situaciji na utakmici. Prva dva gola su bila jako lijepa, ali ono što me je zasmetalo, način na koji smo primili treći. Tu smo baš pokazali labilnost jer se igrala 42. minuti i nije isto krenuti u nastavak s dva gola zaostatka ili tri. Kada je 2:0 za protivnika ipak se nadaš da bi mogao zabiti i vratiti nekakvu neizvjesnost tako da me to smeta. Osim toga, nema klizećeg starta, nikakvog bloka, ne znam jesmo li napravili i deset faulova… Znamo da su njihovi igrači brži, kvalitetniji, moćniji, ali opet, ako imaš stah od igre, onda ovaj drugi segment što se tiče agresivnosti i borbenosti ne smije izostati.

Bilo je, nažalost, previše loših reakcija ili su pak izostale u trenucima kada je domaćin olako zabijao…

Jako teško to mogu sada analizirati i te stvari su mi neshvatljive. Teren je bio odličan, vrijeme i ambijent također, imaš priliku vidjeti gdje si u odnosu na ovakvog protivnika i onda dobijemo ovo. No, u porazu se može dosta toga naučiti. Trebamo se uzdići, raditi na sebe i snositi tu odgovornost da predstavljaš nešto i nekoga. Sutra je novi dan, idemo zasukati rukave, raditi bolje i kvalitetnije, tako reagiraju sportaši.