Nadali smo se dobrom nastupu naše momčadi u Rijeci pa i vjerovali da možemo do pozitivnog rezultata. Netko bi se vjerojatno zapitao „na čemu ste gradili  takav optimizam“, aludirajući na ružnu maksimirsku epizodu, međutim, one utakmice prije Dinama su nam također nešto pokazale, u onom ljepšem svjetlu. Eto, kada bismo izuzeli zaista ružan poraz u Zagrebu, gledajući učinak Bijelo-plavih pod Radotićevim vodstvom razvidno je da smo u pet utakmica triput pobijedili i dvaput remizirali i to bez primljenog gola. To ipak nešto znači i govori, kao i spoznaja da je u tom razdoblju sezone Osijek  treći  po svom  učinku, iza Dinama i Hajduka.

Domaćinu otupili oštricu, a naprijed učinili dovoljno za pobjedu

Promijenio je naš kormilar ne samo sastav kojega je odlučio suprotstaviti Riječanima, nego i samu formaciju. Kada se pobijediti, uvijek se kaže da je pogodio u svom odabiru, a u konkretnom slučaju moglo bi se reći da je bio vrlo pragmatičan u promišljanjima kako otupiti oštricu suparniku i s druge strane ga što više „ubadati“ koristeći dosta slobodnog prostora po osvojenoj lopti. Ne samo da se ovaj puta nisu izbjegavali dueli, nego je bilo puno čvrstine, tako da domaćin nije mogao jednostavno dolaziti pred naša vrata i stvarati prilike. Obrana se igrala počevši već od Matkovića, Omerovića i Akerea, pa je tako Rijeka natjerana na pogrešku kod prvog pogotka u vrlo ranoj fazi utakmice. Imao je prvak posjed, pritiskao je i pokušavao na razne načine ugroziti naša vrata, ali su ipak veća uzbuđenja bila pred Zlomislićem. Dva pogotka, jedna vratnica…. dok je Sanchezova momčad ostala nekako sterilna u tim svojim pokušajima da nešto promijeni.

Dosta je igrača iz naše Škole dobilo priliku

Priliku je dobio Jovičić (20 godina) koji je tek drugi puta krenuo u početnoj postavi nakon povratka na Opus Arenu, a u sustavu s trojicom u zadnjoj liniji mjesto je „ugrabio“ 18-godišnji Kolarik i već iskusni Čolina, kojega smo dosad gledali uz out-liniju ili veznom redu. Obojica su sasvim dobro funkcionirala uz britkog i borbenog Mersinaja, a leđa im je čuvao sigurni Malenica. To je utjecalo i na igru i pristup svih ostalih jer sa samo nekolicinom raspoloženih igrača, teško bi rezultat mogao biti ovakav. Često se govori i o tomu koliko je prvotimaca iz naše Škole tijekom neke utakmice dobilo šansu, pa eto u tom kontekstu vrijedi spomenuti da ih je na Kvarneru bilo poprilično: Malenica, Jovičić, Kolarik, Bukvić, Mikolčić, Matković, Barić, a znamo da je i Omerović već godinama kod nas, da se probijao kroz Osijek II do sadašnjeg statusa. Pritom je jasno da treba igrati onaj tko to i zasluži, bez obzira odakle je i koliko mu je godina. A do kraja sezone će se zasigurno sasvim razbistriti i slika potencijalnog kadra, iz ovoga postojećeg, za ljeto i slaganje neke nove križaljke.