Varaždin nam je baš postao izrazito neugodan suparnik, što se pokazalo i u ovoj utakmici. Pobijedili su nas i treba im čestitati, što smo i učinili, žaleći za nekim svojim prigodama. Situacija za poentiranje je bilo sasvim dovoljno tijekom oba poluvremena, međutim, lopta niti jednom nije završila u mreži Varaždinaca, dok se dvaput našla iza leđa našeg Marka Malenice.

Nadali smo se da ćemo povezati dvije pobjede u nizu. Mislim da smo dobro ušli u utakmicu, krenuli smo kako treba, igrali fino, da bismo onda iz prekida primili taj pogodak, što je bilo dosta iznenađujuće i ipak nas je uzdrmalo. Nažalost, primili smo u 30. minuti i drugi gol i našli smo se u problemima. U drugom poluvremenu smo diktirali ritam utakmice, stvarali i šanse, imali dosta udaraca, ali lopta nije htjela u gol, izjavio je mladi stoper Ivano Kolarik.

Nismo dočekali trenutak u ovome dvoboju koji bi nam donio barem malo zadovoljstva i da krajnji ishod učinimo neizvjesnijim.

Trebao nam je taj gol da nam se otvori, ali nismo ga postigli. I kada je tako, utakmica završi na ovaj način. Ako ništa drugo, ubrzo imamo novu utakmicu i novu priliku da ovo popravimo. Sada se okrećemo tome, a ovo ćemo analizirati, što smo loše radili na terenu. Želimo u Split otići što spremniji. I još bih samo rekao kapa dolje do poda Domagoju Bukviću koji je odigrao drugo poluvrijeme s težom ozljedom ruke, kada su mu liječnici rekli da ne može nastaviti, on je inzistirao na tomu da ostane u igri. Ozlijedio nam se i Anton Matković, nadam se da se kod njega neće ostvariti neke prve prognoze, oko njegova koljena… Idemo se protiv Hajduka „baciti na glavu“, pa kako bude.