Nikako Bijelo-plavi ne uspijevaju na svojoj Opus Areni učiniti ništa konkretnije, što bi nas sve skupa zadovoljilo. Nažalost, nismo ni ovaj puta dočekali pogodak, a upisan je još jedan domaći poraz, ovaj puta od Istre rezultatom 0:1. Jedini pogodak postigao je Prevljak u 45. minuti i to mu je već četvrti gol ove sezone na našem stadionu. Ostajemo i dalje nemirni, dva kola prije kraja, bez obzira što je bodovno stanje takvo da imamo sve u svojim rukama. No, nikako da odagnamo sve brige i prečesto propuštamo prilike koje nam se redaju.

Nikome nije lako, kome je Osijek pri srcu. Čestitke Istri na pobjedi, naglasio sam prije utakmice njihovu napadačku kvalitetu i koliko im malo treba da zabiju gol. Prvo je poluvrijeme s naše strane bilo neobjašnjivo, bez htijenja i energije, a stavili smo dosta mladih igrača u početnih jedanaest. I ono što sam od njih htio dobiti i što sam im rekao na sastanku je ta neka energija. Bio sam spreman da će možda griješiti, ali… Ne možemo računati na Vrbančića više od poluvremena, otpao nam je sada i Mejia, ozlijedio se Malenica…. Unatoč svemu, očekivao sam veći impuls, a ne da ja uz aut-liniju sprintam više nego oni na terenu. Dakle, baš užasno prvo poluvrijeme, bez ičega. Drugo je već bilo korektnije, stvorili smo neke šanse iz kojih smo mogli zabiti, ali ne mogu ni sam sebi dati odgovor što mi zapravo možemo u takvim situacijama promašiti ili ne pogoditi okvir gola. Nije to ni tada bilo ništa posebno u smislu igre, ali smo barem ubrzali loptu i stvarali prigode koje ponovno nismo realizirali. Nastavljamo našu borbu, izjavio je Tomislav Radotić.

„Danas mi je opet ovo neobjašnjivo“

Teško je, ma i nemoguće prihvatiti spoznaju da su naši igrači potrošili cijelo prvo poluvrijeme praktički bez ijednog ozbiljnijeg pokušaja da učine nešto više pred suparničkim vratima. U drugom je dijelu to već izgledalo neusporedivo bolje, šansi je bilo, ali nemamo, nažalost, egzekutora u svojim redovima koji bi loptu smjestio u mrežu. Ostaje otvoreno pitanje: kako je moguće da je u prvih 45 minuta nedostajalo baš svega?

Meni je to uopće iluzorno spominjati i pričati o nekoj energiji. Da si igrač, Osijeka posebno, a da to nemaš u sebi. Prošlo kolo protiv Vukovara u onakvom ambijentu, to mi je bilo fascinantno da se može dogoditi. A danas mi je ovo opet neobjašnjivo. Jesam li promašio u pripremi utakmice ili je u pitanju nešto treće, nemam pojma, ali ovo je, iskreno govoreći, vrlo zabrinjavajuće.

Imamo još gostovanje u Velikoj Gorici i domaći ogled sa Slaven Belupom. Nešto ćemo morati napraviti u tim utakmicama, morat će se naprosto pružiti više nego do sada!

Neće nitko umjesto nas odigrati te dvije utakmice do kraja. Kako god da je, mi smo ti akteri koji trebamo iznijeti taj teret ili tu odgovornost. Imali smo zaista veliki broj prilika okončati ovu sezonu kakva god da je, ali ćemo se očito morati „potući“ da to riješimo na način kako to želimo. Na nama je i dalje sve, no bit će očito zahtjevno.